Sie sind vermutlich noch nicht im Forum angemeldet - Klicken Sie hier um sich kostenlos anzumelden  
D I S K U S I O N I F O R U M SFRJ4ever Sve u vezi SFRJ pisite na ovom Forumu. Ako ste primetili sve republike imaju svoj diskusioni forum,tako mozete sve teme konkretno da piste u onom delu koji pripada uz odredjenu republiku.
Sie können sich hier anmelden
Dieses Thema hat 8 Antworten
und wurde 3.733 mal aufgerufen
 Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija
walter Offline



Beiträge: 139

26.01.2005 19:23
Saznanja sa svih strana. antworten

Prilog druga Vede,prenet sa SLO.YU.

Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija

Veliko ime za jednu drzavu koja je manja i od SAD-a i od Rusije. Sa svojih 24 milona stanovnika (prije rata) manja je po tome broju i od Njemacke i Francuske. Zasto tako veliko ime za jednu malu zemlju??

Zato sto smo mi, htijeli to ili ne, Balkan-boys i girls. Bila je to jedna mala drzava sa istoriom koja moze ispuniti 2 zapadno-evropske. Bila je to, dragi moji zemlja koja je na okupu drzala tolike narode i tolike tradicije, tolike kulture i religije. Za sve to i treba veliko ime. da pokrije sav taj ponos.
Bila jednom jedna zemlja, zemlja bratstva i jedinsta... sta bi od te zemlje?

Cesto sam apelirao posjetiocima i stalnim clanovima ovoga foruma, da se kanimo trazenja razloga, krivljenja jednih i drugih za raspad otadzbine.

Nema sestre i braco nevinih nacionalnosti medju vasim nacionalnostima, medju nasim. SFR Jugoslavija je bila osudjena na smrtnu kaznu onoga trenutka kada smo se opredjelili da pripadamo jednoj nacionalnosti. Kada smo poceli razmisljati " zasto bih ja glasao za nase, kada komsija glasa samo za svoje". Pa kada su pukli ustave kriv je komsija i njegovi. Oni su prvi poceli... Ko je gledao na sat? Dali su Srbi poceli u 11.15 a ostali 2 min kasnije? Ili je bilo obrnuto? Nije sve tako crno/bjelo, razmisljate?!

Pa kada ce ljudima biti jasno da nista, absolutno nista u nasem kutu Balkana nije crno/bijelo. Ok znaci sve je sivo, ok. Pa opet pitanja ko je kriv? Sve u boziju mater vise. Oni koji stalno pitaju, eto ko. Oni su krivi. Bockaju nas oni koji su nas razbacali po svijetu kao bisere. Stalno zapitkujuci ili dobacivajuci ko je kriv.

Ok, znamo da je sve sivo na Balkanu. Pa hajde da napisem par rijeci o tome sta je bilo, i koji su nas vragovi tjerali da se malno bratski pokrkamo.

Prije nego sto procitate sljedeci tekst zalim reci par rijeci. Ovo nece biti kratak tekst. Ko bi mogao ubistvo citave zemlje sastaviti u par recenica?
Dragi moji mili kada ovaj tekst bude cijelokupan, odnosno gotov, nece ostati niko siste savjesti, niko ponosan na svoj narod.

Da i pokusate razumjeti raspad te divne zemlje morate biti svjesni da u nasem narodu ima malo onih koji su prosli taj pakao cistih ruka. Pogotovo politicari.

Ovaj tekst je rezultat dugoga pretrazivanja interneta i knjiga i ako imate nesto dodati ili mislite da je nesto netacno, zamolio bih vas da mi napisete mail sa dokazima koji govore drugacije. Isto tako bih zamolio vasu pomoc. Ako sam nesto vazno izostavio molim vas ponovo da mi napisete mail sa dokazima.

Hajde da se igramo istine. Ne one sa CNN-a ili HTV-a niti one sa RTS. Vec prave podporene dokazima. Zasto? Zato da napokon napisemo istinu koja bi mogla razjasniti taj momenat u istoriji naseg podrucja. Onakvu istinu kakvu necete trenutno naci u udzbenicima istorije ili povjesti. Da svi znaju, da su svi krivi!
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 25.01.2005, 21:19 Titel: ISTINA?!

--------------------------------------------------------------------------------

Iz noci u noc, televizija je donosila slike smrti i patnje iz rata koji je bjesnio u bivsoj Jugoslaviji izmedju 1991 i 1995. Kada su borbe prestale, zemlje NATO-a, posebno SAD, pokusale su brzo da prigrabe zaslugu za okoncanje rata. Naucena lekcija je bila, po misljenju mnogih, da se mora odmah intervenisati u etnickim sukobima i to po mogucnosti uz pomoc NATO-a. Medjutim, da li je Zapad pretvorio mali sumski pozar na Balkanu u surovi gredjanski rat?! Da li je Zapad prerano sebi pripisao zaslugu za okoncanje rata koji je sam resplamsao?!

”Mislim da su medjunarodna zajednica- Evropljani, Amerikanci i UN osigurala da uopste dodje do sukoba.” Lord Karington

Obavjestajne sluzbe su bile suglasne u ocjeni da ce doci do eskalacije sukoba ukoliko se BiH prizna kao nezavisna drzava.
Posto nisu postojale jasno utvrdjene granice i posto su svi bili naoruzani, ako bi se Jugoslavija razbila jednostranim proglasavanjem nezavisnosti, zapravo secesijom, nepostoji nacin da se to desi mirnim putem.

Devedesete godine su pocele nadom i optimizmom poslije pada berlinskoga zida i okoncanjem hladnoga rata. Nova ujedinjena Njemacka stajala je kao stup oslonac za ujedinjenje ostatka Evrope pod vodstvom EU ( mocnoga ali prijateljskoga rivala SAD-a). Ali jedinstvo Evrope je bilo kratkoga vjeka. Samo dvije godine kasnije veliki dio Jugoslavije je bio u plamenu. Mali rat u SR Sloveniji vodio je ka vecim i krvavijim sukobima u SR Hrvatskoj i SR BiH. Osim toga, Evropljani, SAD i zemlje Bliskoga Istoka su podrzavale razlicite frakcije u gradjanskome ratu ( citaj bratoubilackome). Javno, zapadne diplomate su krivile neodgovorne vodje etnickih zajednica u razlicitim republikama, ukljucujuci Kucana, Tudjaman, Izetbegovica i posebno Milosevica. Medju zaracenim stranama svakako nije bilo nevinih ovaca.
Privatno, izaslanik EU Lord Karington i medjunarodni posrednik UN-a Sajrus Vens su bili bjesni na njemackoga ministra inostranih poslova Hansa Ditriha Gensera zbog njegovoga angazovanja u priznavanju naoruzanih separatista u Sloveniji i Hrvatskoj. Sajrus Vens je kasnije nazvao sukob ”rat gospodina Gensera”. Vens je tvrdio da ce ovo priznavanje ponistiti diplomatske napore kojima je on pokusava smiriti sukob ili pocetak toga u Hrvatskoj, zatim sirane tog ratnog pozara na BiH. Bivsi njemacki ministar inostranih poslova je tvrdio da njegova vlada nije podrzavala raspad Jugoslavije dok nisu poceli sukobi.

”Mi smo cvrsto zastupali ideju da Jugoslavija ostane jedinstvena, ali kada smo vidjeli da je zelja za zajednickim zivotom sve vise i vise nestajala pod pritiskom vojnih desavanja...” H. D. Genser

Ipak njemacka obavjestajna sluzba, BND, bila je od 60-ih duboko umjesana u obuku hrvatskih separatista koje su predvodili ostatci pronacistickih ustasa u inostranstvu. Oni su poslije II svijetskoga rata pobjegli u Njemacku gdije su ucestvovali u velikom broju teroristickih akcija protiv ambasada i vlade SFRJ. Kao rezultat toga ili primjer moze se navesti i Hrvatsko Proljece.

”Pocetkom 60-ih, BND je odlucila u potpunosti da saradjuje sa ostatcima ustaskoga pokreta naseljenoga u Njemackoj. To je postalo potpuno jasno poslije tzv. ”Hrvatskoga Proljeca” pocetkom 70-ih. Poslije smrti J. B. Tita oni su znatno ojacali svoje veze sa ustaskim pokretom s ciljem da se Jugoslavija dezintegrise u nekoliko manjih drzava.” Bivsi agent BND-a ( anoniman)

Kljucna podrska njemacke u podrzavanju hrvatskih separatista potvrdjuje i Anton Duhacek, bivsi sef KOS-e, koji je i sam bio Hrvat.
”Njemci su htijeli apsolutno i potpuno podcinjavanje hrvatskoga dijela obavjestajne sluzbe. Oni su bili spremni da urade sve sto du Njemci trezili, a Njemci su tvrdili da je sve to u interesu buduce slobodne i nezavisne Hrvatske.” Anton Duhacek

Pogled na Jugoslaviju sa Zapadne strane gledista:
Jugoslavija je, na povrsini, zivjela bolje od svojih susjeda tokom 70-ih i 80-ih. SAD-e su smatrale nezavisnoga komunistickoga lidera Tita kao svoga aduta u hladnome ratu sa Moskvom. Jugoslovenska ekonomija je ozivljavana zajmovima za Zapada, cak i poslije Titove smrti ( 1980).
Pazljivo osmisljene Zimske Olimpiske Igre u Sarajevu 1984 pruzile su svijetu sliku mirne i multi etnicke zemlje u kojoj svi rade zajedno. Iskusni promatraci sa Zapada su ipak mogli da vide nevolje ispod povrsine.

” Prvi nagovjestaj onoga sto se spremalo je bio ’83 kada sam ja proputovao sve republike. Cuo sam mnogo separatistickih sedimenata ili osjecanja, posebno u Slvoveniji, Hrvatskoj i Srbiji ali ne samo tamo. Cuo sam mnogo prijetecih rijeci o tome sta bismo mi uradili njima” Anonimni agent CIA kasnije NSA

Same za sebe, ni Slovenija niti Hrvatska nisu imale dovoljno diplomatske niti vojne moci da se odvoje. Nisu bili ustanju puprostavit se JNA ( 4. vojnoj sili u evropi i samim time najvecim trnom u oku ”miroljubivoj” EU). U skucaji Slovenije ona kao zasebna drzava nikada prije nije niti postojala. Tu na scenu stupa Njemacka, koja nije samo pruzila diplomatsku pomoc, vec i naoruzanje, cak i poslije medjunarodnoga embarga na uvoz i prodaju oruzja nasim krvnicima, 1991.

”Napisao sam pricu o tome pod naslovom ”Blokada je Sala” i otisao sam pri tome na obilazak luka u Splitu i ostalih duz dalmatinske obale. Koliko sam mogao, provjeravao sam ”pomoc” koja je stizala sa Zapada i uvjerio se da tamo nepostoje nikakva ogranicenja.” Novinar Newsweek-a

”Vidio sam hrvatski MIG 21 oboren u Krajini. Hrvati su tvrdili da je taj MIG ranije pripadao JNA odnosno JVV/JVA ( Jugoslovenskom Vojnom Vazduhoplovstvu ili Vojnoj Avijaciji kako hocete).
Medjutim bilo je ocigledno da je taj MIG 21 pripadao ratnoj floti Istocne Njemacke. Naime imao je istocnonjemacki radar u kabini. Znali smo da oruzje stize i Istocne Njemacke i da se akomulira u Hrvatskoj i kamuflira da lici na ono koje je pripadalo JNA. Opce je poznato da pri ujedinjenju Njemacke nije bilo potrebe za oruzje akomulirano u Istocnoj Njemackoj i da je to oruzije prodano ili poklonjeno, u ovome slucaju nekim dijelom Sloveniji a najvise Hrvatskoj uz blagoslov vlade ujedinjene Njemacke. Nije poistojao drugi nacin za snabdjevanje ovako teskim naoruzanjem”
Anonimni agent engleske MI6

Naoruzavajuci tajno separatiste, Njemci su u isto vrijeme upozoravali jugoslovenske vlasti i tadasnjega premijera Antu Markovica da nesmiju upotrijebiti JNA u nasilnom ocuvanju federacije. Ante Markovic, Hrvat koji se zalagao za jedinstvenu Jugoslaviju, bio je na celu razjedinjene vlade i nije se mogao oduprijeti Njemackome pritisku. SAD su ga podrzavale kao reformistu, ali Markovic nije bio u stanju da odrzi slabu podjeljenu vladu pred izazovima koji su ih cekali.

” U mojim ocima je on uvijek radio solo. Bio je dobrodosao u Bijeloj Kuci ali kod svoje kuce nije imao potpunu podrsku vlade niti svojih saradnika. U tom smilu nije mogao uciniti nista vec ostati gubitnik. Samo je odrzavao iluziju da Jugoslavija moze opstati.”
Anonimni agent CIA kasnije NSA

JNA koja je drzala zemlju na okupu, postala je sada meta onih koji su htijeli sa se otcijepe. Tokom mitinga hrvatskih separatista u Splitu, u maju 1991, demonstranti su udavili mladoga vojnija JNA, na transporteru i njegovo mrtvo tijelo bacilli na plocnik. Ovakvi i slicni dogadjaji su bili ostvarenje predvidjanja koje je dala CIA.

” U 10. mjesecu 1990 CIA je rekla da se Jugoslavija suocava sa mogucim nasilnim raspadom i to u roku od 6 mjeseci, ali nitko iz visih esalona vlasti nije na to obratio paznju.” Isti agent CIA/NSA

U 6. mjesecu 1991. americki drzavni sekretar, James Baker, odlucio je da ucini pokusaj da se sprijeci izbijanje rata. Otisao je u Beograd da bi se sastao sa liderima svih 6 republika. Njegova poruka njima je bila da se niko ne usudi da poduzme korake sa kojima se ostali ne sloze.
Kucan i Tudjman su na drugu ruku bili uvjereni da mogu ignorisati americkoga drzavnoga sekretara. Imajuci potpunu podrsku Njemacke ( Gensera) i Austije ( Alojza Moka) oni proglasavaju nezavisnost samo 5 dana kasnije, 25.06.
Ciklus nasilja koji ce unistiti Jugoslaviju pokrenut je naredbom Kucana koji je od, nemu lojalnih trupa, trazio da zauzmu granicne prelaze koji su bili pod kontrolom JNA (prema Austriji i Italiji) kao i da podkontrolu dovedu glavni grad Ljubljanu. Zauzevsi Ljubljanu ili kako bi to neki slovenci slovenci rekli, oslobodivsi Ljubljanu, svecanom smotrom skinute su zastave SFRJ i SR Slovenije i zamjenute Danasnjom zastavom Slovenije.

Slovenci su tada smatrali sa su imali svako pravo skinuti zastave i ukinuti internacionalno priznate granice SFRJ. Beograd nije ni jednoka trenutka ocekivao oruzano nasilje. Da bi izbjegao nasilje ili eventualno krvoprolice, general JNA, Andrija Raseta privatno je pozvao predsjednika Kucana i rekao mu da vecina vojske pod njegovom komandom, to jeste JNA, uopce nenosi bojebu municiju.

Slovenci su medjutim bili spremni. Ohrabrenja su dolazila i Njemacke i Austrije, ciji ministri vanjskih poslova predvidjeli da ce Slovenija i Hrvatska i kasnije BiH dobiti veliki medjunarodni publicitet svojim ratom ostataka komunizma u evropi i ratom za nezavisnost, koji to u sustini uopce nije ni bio.
Da bi demonstrirao podrsku slovenskim separatistima, njemacki ministar genser je otputovao na jugoslovensku granicu da bi se tamo sastao sa Kucanom a u isto vrijeme ponovo da upozori Markovica i federalnu armiju ( JNA) da ni slucajno ne pokusa koristiti silu radi ocuvanja kontrole nad saveznom granicom. Kucan je tom prilikom nalozio svjim vojnicima da pucaju na federalne trupe, ukljucujuci i one koji nisu ni nosili bojevu municiju.
Suocen sa medjunarodnim pritiskom koji je vodjen od strane njemacke, premijer Markovic dao je naredjenje federalnoj armiji ( JNA koja je josuvijek u to vrijeme bila bila sastavljena od svih naroda i narodnosti) da se u potpunosti povuce iz Slovenije, bez ozbiljnijeg pokusaja da se suprotstavi slovenskim separatistima. Samim time pokusavajuci da se izbjegne prolivanje krvi.
Slovenski lideri i njihovi spin-doktori su tada izveli sjajan propagandni potez. Naime strani reporteri su drzani u podzemnom medija centru i hranjeni informacijama od strane vlade Slovenije, da su slovenske snage uspijele u svojoj borbi za samostalnost i savladale 4. po snazi vojsku u Evropi. Novinari su rutinski slali izmisljene izvjestaje o velikim i krvavim borbama Borbe od kojih se neke nikada nisu di desile.

(pitanje za publiku: koliko je od vas gledalo CNN, BBC, NBC ili EuroNews u to vrijeme, a koliko je svoje informacije dobijalo od strane jugoslovenskih tv i radio stanica? Za one koji nisu imali priliku pogledati CNN ili BBC i ostale obavezno probajte naci neke od tih snimaka i reportaza, uporedite ih sa ovim drugim i sami ce te steci velicinu propagande ”novoslovenske” vlade.)

” Dogadjaji u Sloveniji u vrijeme proglasenja njihove nezavisnosti prikazivani su na televiziji kao agresija JNA na Sloveniju, a ne kao secesija Slovenije koja je to ustvari i bila.”

( u ovome trenutku bih zelio napomenuti da svi gradjani Slovenije nisu bili iza tadasnje novoizabrane vlade. Podsjecam citaoce na demonstracije u Ljubljani i Gorici kao i sire, i hapsenje demonstranata sa zastavama SFRJ. Kasnije se u medijima govorilo o Srbima sa Kosova kao i iz BiH koji su tamo dosli protestirati. Ustvari rijec je bila o slovencima koji su bili protiv secesije Slovenije od SFRJ. U to vrijeme su pripremane demonstracije u Sloveniji i Hrvatskoj od strane Milosevica i negovih pristasa ali taj konvoj ljudi nikada nije presao granicu Hrvatske. Dosavsi to informacija o Milosevicevom propalom pokusaju prebacivanja svojih pristasa u Sloveniju i saznavsi o njihovom neuspijehu, slovenska vlada je to iskoristila u svoju korist)

Manipulacija stranih novinara je nastavljena u slijedecim ratovima za secesiju. U Hrvatskoj i BiH. Stalno je naglasavano da je JNA okupatorska vojska kojom mahom dominiraju Srbi. Tada i u to vrijeme, situacija je bila drugacija. U to vrijeme Nacelnik Generalstaba JNA Veljko Kadijevic je bio iz mjesanoga braka ( ili ako hocete polu Hrvat polu Srbin), komandant vazruhoplovstva, Zvonko Jurjevic, je bio Hrvat, a glavnokomandujuci mornarice, admiral Stane Brovet, bio je Slovenac. Federalna armija ( JNA) koja je drzala Jugoslaviju na okupu, to je cinila bez krsenja ljudskih prava. Na tome je insistirao Tito. Kao rezultat toga na odredjenim mjestima pripadnici vojske su cak bili lokalno stanovnistvo. Bilo je apsurdno u to vrijeme nazvati JNA okupatorskom silom. Na drugoj strani, naime na Zapadu politicari niti stanovnistvo, ili obicni ljudi ako hocete, nisu bili dovoljno svijesni ili upoznati sa time, tako da su se stvorili uslovi za raspad drzave koja je bila Jugoslavija.

Dok su njemacki i austriski lideri vjerovali da se Slovenija i Hrvatska mogu odvojiti bez rata sirih razmjera, SAD je vjerovao drugacije. Americki drzavni sekretar, James Baker, je tom prilikom rekao ako se Jugoslavija ne raspadne mirnim putem, doci ce do krvavoga gradjanskoga rata.

Ona se nije raspala mirnim putem, iako to mnogi misle, vec jednostavnom odlukom o nezavisnosti pojedinih republika od strane vladajuceg sloja, odnosno secesijom. Slovenija i Hrvatska su samostalno i bez konsultacije sa parlamentom u Beogradu, a podpomognuti od strane Njemacke i Austije, nasilno preuzeli granicne prelaze. To znaci da je problem bio u tome sto je nezavisnost postignuta jednostranim odlukama a ne mirnim pregovorima. To je na drugu ruku bilo ne samo protiv ustava SFRJ vec i akt sile i samim time krsenje Helsinskih Principa ili Sporazuma u Helsinkiju. Medjutim, evropske sile kao i SAD su na kraju priznale Sloveniju pa potom Hrvatsku i BiH kao nezavisne drzave i primile ih u UN, tj. krsenje svih medjunarodnih sporazuma o osamostaljenju.
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Zuletzt bearbeitet von vedo|SFRJ am 25.01.2005, 21:23, insgesamt einmal bearbeitet

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 25.01.2005, 21:20 Titel: SFRJ nepotrebna zemlja

--------------------------------------------------------------------------------

Iako se vecina evropskih zemalja protivila razpadu Jugoslavije ( citaj samo javno i u medijima) ukljucujuci Englesku, Francusku i Rusiju, samo su SAD-e bile dovoljno jake suprotstaviti se Njemackoj. Zbog odluke koja ce imati dalekosezne posljedice, Amerika je odlucila ipak neprihvatiti taj izazov.

”Imali smo naredjenje da drzimo SAD po stani da izbjegnemo odgovornost za konacni sukob ili njegovo odvijanje i rijesavanje. Analiticari CIA su vidjeli da ce se situacija pogorsati i da Evropljani nece moci rijesiti problem u koji su se upletali.” bivsi agent CIA Geoerge Kenny

Tokom istorije SAD su podrzavale multietnicku Jugoslaviju iz razloga ili sa ciljem da se stabilizuje region kao i da se postavi buffer ili barijera njemackoj ekspanziji. U sustini Jugoslavija, unijaneki bi rekli 3 neki 4 slovenska naroda, nikada se nebi ujedinila 1918. bez podrske predsjednika SAD Vudrov Vilson/Woodrow Wilson. Na mirovnoj konferenciji u Versaju. Opste poznato je svima da je nas mali kutak balkana uvijek bio na raskrsnici puteva. Od rimljana og turaka i austrougara.

Dinastija Habsburga su se pak prvi koristili taktikom ”zavadi pa vladaj” da bi zadrzali kontrolu. Drzeci pd svojom upravom velike djelove Jugoslavije, u zavadi su drzali Slovence, Hrvate, Srbe i Muslimane umjesto da ih ujedine u zajednickom interesu. To znaci da ujedinjenje juznih slavena nije bilo niti moguce do okoncanja I. svjetskoga rata i raspada Austro- Ugarske monarkije. Uz pomoc SAD-a prva Jugoslavija je stvorena 1918.
Od pocetka osudjena na propast, prva Jugoslavija se uglavnom psominje kao vjestacka tvorevina u kojoj du bili dominantni Srbi.
( U taj dio nase istorije ili povjesti ne zelim se uopce upletati zbog nedovoljnog poznavanja situacije).

1945. NOVJ-e sa Marsalom Titom na celu oslobadja teritoriju Jugoslavije od strane nacisticke Njemacke i fasisticke Italije kao i njihovih sluga ( cetnika i ustasa). Odbacuje ikakve veze sa starom Jugoslavijom i monarkijom i jedino sto se zadrzava je ideja o ujedinjenju juznih slavena. Socijalisticka Jugoslavija je stvorena. Na Zapadu, u uzim i sirim krugovima poznata kao tamnica komunizma, a nama bolje poznata kao zemlja bratstva i jedinstva.
Kada je Tito 1948 zajedno sa CKSKJ odluco udaljiti Jugoslaviju od SSSR-a i istocnoga bloka, SAD-e su uskocile sa vojnom i materijalnom pomoci kao i ekonomskim zajmovima da bi iz svoga interesa podrzali buffer ili tampon zonu izmedju kapitalistickoga Zapada i komunistickoga Istoka (NATO vs. Warsaw Packt).
Poslije okoncanja hladnoga rata i raspada SSSR-a ( citaj izdajom SK SSSR-a), SAD proglasavaju novi svjetski poredak. Poredak koji je insistirao ili se bazirao na ekonomskom takmicenju umjesto na antikomunizmu ( citaj mrznja prema komunizmu ne nestaje vec je u fokusu iscrpljivanje svih gospodarskih dobara kao i prirodnih recursa iz zemalja bivsega Varsavskoga pakta)
Nestankom opasnosti od SSSR-a i uspostavljenjem Gorbacovljevih ”ekonomskih reformi” krajem 1980-ih, ”saradnjom” NATO-a i Varsavskoga pakta doslo je do pada interesovanja za Jugoslaviju. ( citaj vise nikome nismo bili strateski potrebni ili tacnije postali smo irelevantni).

1989. americki ambasador u jugoslaviji je cak obavjestio jugoslovenske vlasti o tome da Jugoslavija vise nije strateski znacajna niti SAD-a niti zapadnim silama. Tako je mili moji SFR Jugoslavija postala nepotrebna. Kao takva kakva je bila, zemlja socijalnog prosperiteta, radnickoga samoupravljanja i bratstva i jedinstva, a pored toga poslijednja zemlja socijalizma u Evropi sa 4. po velicini vijnom silom u Evpropi, trebala je platiti i to sa kamatama istorije.

Medjnarodni zajmovi su ukinuti, sto je momentalno izazvalo trocifrenu inflaciju.
U svojoj analizi Daytonskog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, novembra 1995, kanadski autor Michel Chussodovsky je primijetio slijedece:

"Raspad jugoslovenske federacije ima direktan odnos sa makro-ekonomskim restrukturisanjem koje je nametnuto beogradskoj vladi od strane njenih spoljasnjih kreditora. Ovaj program preuzet u nekoliko faza od 1980, je doprinio zapocinjanju raspada nacionalne ekonomije, sto je dovelo do dezintegracije industrijskog sektora i pojedinacno demontiranje sistema socijalnog osiguranja. Tendencije otcjepljenja, koje su se napajale od socijalnih i etnickih podjela, su pojacale tempo baš tokom perioda brutalnog osiromašenja jugoslovenskog stanovništva."
[Michel Chussodovsky, The Globalisation of Poverty pp. 243-244]

U svojoj studiji balkanske krize, koju je obavila 1995. za Brookings Institut, Susan Woodward se protivrijecila scenariju Washingtona, prema kojem su "lupeske drzave" izniknule u svijetu poslije-hladnog rata "pod vodstvom 'novih Hitlera' kao što su Sadam Husein u Iraku i Slobodan Milosevic, koji krse sve norme civilizovanog ponašanja i da ih treba kazniti da bi se zaštitile ove norme i da bi se zaštitili nevini ljudi." [ Susan Woodward, Balkan Tragedy p. 7]

Niti je rascjep Jugoslavije, ona je insistirala, rezultat porast etnickih napetosti i sukoba koji su bili drzani u nekakvom "dubokom zamrzavanju" tokom prošlih 40 godina.

Pravilnije bi bilo reci, stvarno porijeklo raspada civilnog i politickog reda lezi u ekonomskom padu prouzrokovanom vecinom od programa otplacivanja duga kojeg su nametnuli Internacionalni Monetarni Fond i druge internacionalne financijske institucije.

"Više od decenije ovih surovih mjera i životnog standarda u padu, korozirali su socijalnu osnovu i prava i osiguranja na koje su se osobe i porodice do sada oslanjali. Normalni politički sukobi oko ekonomskih sredstava između centralnih i regionalnih vlada, i oko ekonomskih i političkih reformi paketa za otplatu spoljnog duga su postali ustavni sukobi, i potom je to postala kriza same države među političarima koji nisu bili voljni da čine ustupke." [op cit p. 15]

Uzrocni odnos izmedju programa otplate duga koji je nametnula IMF i rascjepa Jugoslavije je takodjer tema nedavnog postinga na Polyconomics, Inc. veb sajtu (http://www.polyconomics.com) od strane direktora sajta Jude Wanniskija, bivseg pomocnika urednika Wall Street Journala. Wanniski je poslao biljesku sekretaru drzave SAD-a Madeleine Albrightu. Ta biljeska je sadrzavala izvjestaj kojeg je pripremio tadasnji clan Polyeconomicsa Criton Zoakos maja 1993.

"1987," Zakos je napisao, "stara Jugoslavija, i sa svim svojim tragicnim slabostima, je i dalje funkcionisala. Internacionalni Monetarni Fond je onda preuzeo ekonomsku politiku u svoje ruke, namecuci nekoliko veoma dobro poznatih šok terapija: devalvacija dinara, smrzavanje plata i dekontrola cijena--dizajnirane po principima Harvard/MIT udzbenika ekonomije, namijenjenim da spusti plate do nivoa na kojem bi one bile internacionalno konkurentne. Dok se ekonomija stezala od ovog soka, prihodi centralnoj vladi su pali, sto je zapocelo pritisak od IMF-a da podigne poreze da bi uravnotezila budzet. …

"Ove centrifugalne sile su pocele da cijepaju federaciju, kada su bogatije provincije Hrvatske i Slovenije odbile da im sredstva budu iscrpljena za potrebe siromasnijih provincija. Baš kao što se Sovjetski Savez raspao kad je IMF primorala vladu Gorbaceva da devalvira rublju, Jugoslavija se slomila na komade dok su etnicka i religiozna rivalstva ponovo izbila u pokusaju da se kontrolisu ekonomska sredstva, koja su se sve brze suzavala. …

"Kad je IMF sok terapija udarila po Jugoslaviji, pocetni oblik socijalnih nemira nije bio etnicki sukob nego masivni i ponavljani strajkovi i radnicke akcije. 1988, poduzetljiv novinar SAD-a zaposlen u Beogradu, kome je bilo teško da pronadje etnickih strasti je izjavio: ' "Bio bi Srbin, Bosanac, šta bilo--Uzebekistanac--napravio bi svoje oci kose, samo kad bi imao novca,"kaže Zoran, beogradski taksista, rastezuci kožu oko svojih ociju da bi napravio poentu.' Obicni ljudi su postali etnicka cudovista jedino kada su im svi izbori za normalan ekonomski zivot bili uništeni. 'Etnicko ciscenje' se pojavilo jedino kada je 'sok terapija' obavila svoj posao."

Prema tome, kao sto Woodward pravilno primjećuje u svojoj studiji: "da se jugoslovenska kriza objasni kao rezultat etnicke mržnje znaci obrnuti pricu i poceti sa njenog kraja."
[Woodward op cit p. 18]
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 25.01.2005, 21:20 Titel: Porijeklo IMF-ovog "Strukturalnog Regulisanja"

--------------------------------------------------------------------------------

Da bi poceli od pocetka i da bi otkrili ekonomske interese mocnijih imperijalistickih sila koji guraju balkansku krizu, potrebno je da odemo unazad barem do raspada poslije-ratnog kapitalistickog buma.

Sa raspadom Bretton Woods monetarnog sistema 1971-73, kada je predsjednik SAD-a Nixon skinuo zlatnu potporu americkom dolaru i zapoceo plovece rate razmjene izmedju glavnih svjetskih valuta, niz ekonomskih sokova je udarilo po svjetskom kapitalizmu. Cijene nafte su se povecale cetverostruko 1973-74, sto je dovelo do velikih neravnoteza unutar globalnog financijskog sistema, dok su drzave koje uvoze naftu bili suocene sa ogromnim problemima u bilansi otplata duga. Kratkotrajan bum cijena robe 1973-74. su ubrzo bile popracene globalnom recesijom od 1974-75, koja je predstavljala najdublju ekonomsku krizu do tada, od kraja Depresije 1930-ih.

Za vladajuće klase imperijalistickih sila ovi rastuci ekonomski problemi su bili pojacani rastucim pokretom radnicke klase--strajk rudara u Britaniji 1974, revolucija u Portugalu, rastuca borbenost oko plata u SAD-u, da imenujemo nekoliko primjera--zajedno sa nizom anti-imperijalistickih borbi u polu-kolonijalnim drzavama, dostizuci vrhunac u porazu SAD-a u Vijetnamu 1975.

Prema tome, burzoazija je vodila strategiju sa dvije ostrice. U vecim kapitalistickim drzavama, ona se u velikoj mjeri oslanjala na aparatuse socijal-demokrata i staljinistickih komunistickih partija da bi preuzela ovaj uspon radnicke klase pod svoju kontrolu, dok je vodila politiku Keynzijskih mjera za izdatke u socijalno osiguranje da bi ublazili udarce ekonomske krize.

U isto vrijeme je organizovala "preradjivanje" petro-dolara kroz internacionalne financijske sisteme u obliku jevtinih kredita drzavama koje su zavisile na uvozu nafte.

Ali nijedna od ovih politika nije rijesila fundamentalne ekonomske probleme--samo su ih odlozili. Recesija 1974-75. se zavrsila, ali tu nije bilo povratka uslovima poslije-ratnog buma. Ekonomska kriza je dobila novi oblik takozvane stagflacije--vjecito visoke stope nezaposlenosti u vrijeme dvo-cifrene stope inflacije.

Ova situacija je brzo vodila prema krizi u internacionalnom financijskom sistemu. Sa inflacijom na rekordnim nivoima, drzave koje su primile "blage kredite" su u stvarnosti uzivali negativne kamatne stope. S druge strane, zalihe bankovnog kapitala su bile nagrizene. Bila je potrebna nova ekonomska politika.

Ona je dosla u obliku uzdizanja Paul Volckera u polozaj predsjednika Savjeta za Federalne Rezerve SAD-a (US Federal Reserve Board) 1979. Kada je prepravio budzet Carterove administracije od te godine, Volcker je uspostavio politiku visokih kamatnih stopa da bi "istisnuo inflaciju" iz sistema. U stvarnosti, ovaj program, zbog kojega su kamatne stope skocile cak i do 20%, je predstavljao ogroman prenos bogatstva u ruke banaka i vecih financijskih institucija.

Dok je sredinom 70-ih burzoazija odlagala problem, na pocetku 80-ih ona je osjecala da su uslovi bili dovoljno stabilizovani za novu inicijativu. Ovo se izrazilo u obliku ofanzive protiv socijalnih uslova radnicke klase u svim vecim kapitalistickim drzavama, zajedno sa programom ciji je cilj bio osiromasenje drzava sa dugovima.

Drzave koje su se duboko zaduzile da bi platile za uvoz nafte su bile udarene sa dvije strane. S jedne strane, stvarne kamate na dugove su brzo skocile, dok su s druge strane cijene robe koje su koristene za zaradu inostranih valuta da bi otplatili ove dugove, brzo pale, dok se recesija od 1981-82 pocela siriti.

Stezanje ovih uklijestenih mjera je dovelo do krize dugova u Meksiku 1982, koju ju slijedio pocetak takozvanog Programa Strukturalnog Regulisanja (SAP) od strane IMF-a. Od tada, zemlje koje su u dugu, moci ce primiti nove kredite pod uslovom da preduzmu znacajne mjere "restrukturisanja" cijelih svojih ekonomija, koje bi bilo zasnovano na otkidanju sredstava namijenjenim za drzavne projekte i radove, i otkidanju sredstava za socijalno osiguranje. Cilj toga je bio da se citav svijet izlozi dominaciji glavnih industrijskih kompanija i financijskih institucija.

Iznoseci zakljucke o efektu ove ekonomske politike 1992, bivsi funkcioner Inter-Americke Banke za Razvoj (Inter-American Development Bank), Jerome I. Livingston je zapazio: "Za osoblje Državne Blagajne SAD-a (US Treasury)… ova kriza dugova je predstavljala dosad nevidjenu priliku da se u zemljama koje su u dugu ostvare strukturalne reforme, koje su išle u prilog Reaganovoj administraciji. Osnova ovih ekonomskih reformi je bila da se zemlje koje su u dugu zauzmu da umanje ulogu drustvenog ili drzavnog sektora kao oslonca za ekonomski i drustveni razvoj, i da se vise oslone na medjunarodno trziste kapitala i privatizaciju ekonomske djelatnosti, kod kuce, kao i u inostranstvu."
[cited in Doug Henwood, Wall Street pp. 294-295]

Ove mjere su imale katastrofalne posljedice. Izracunato je da su izmedju 1984. i 1990, "zemlje u razvoju" koje su djelovale pod SAP-om (Programom Strukturalnog Regulisanja), transferovale 178 milijardi dolara u zapadne komercijalne banke, sto je navelo bivseg funkcionera Svjetske Banke (World Bank) da izjavi ovu opasku: "Jos od srednjeg vijeka kada su evropski konkvistadori opljackali Latinsku Ameriku, svijet jos nije dozivio takav priliv bogatstva u tom pravcu sto ga danas vidimo." [cited in Asad Ismi, "Plunder With a Human Face", Z magazine February 1998]
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 25.01.2005, 21:21 Titel: Ekonomsko unistenje Jugoslavije

--------------------------------------------------------------------------------

Posljedice po Jugoslaviju nisu bili nista manje katastrofalne. Spoljni dug Jugoslavije, koji je bio 2 milijarde dolara 1970, se popeo na 6 milijardi dolara 1975. Do 1980, dug je iznosio 20 milijardi dolara, sto je predstavljalo preko cetvrtine nacionalne zarade, dok je otplata duga zauzimala nekih 20% zarade od izvoza.

Regulisanje i otplata duga je dovelo do povecanog rascjepa i podjele federalne republike. Vecina industrijskog razvoja se odvijalo na sjeveru zemlje, u Hrvatskoj i Sloveniji, dok ih je jug zemlje snabdijevao sirovinama za proizvodnju. Dok su relativne cijene sirovina padale, tako su se i ekonomske nejednakosti izmedju republika povecavale, sto je dovelo do povecanih napetosti i zahtjeva od sjevernih republika za vecu autonomiju.

Dok su IMF i druge financijske institucije vrsile pritisak na federalnu vladu da smanje spoljni dug putem povećanja izvoza, rezultirajuce odvracanje proizvodnje od domace potrosnje je dovelo do postepenog pada zivotnog standarda tokom 1980-ih.

Izmedju 1979. i 1985, stvarni licni dohodak radnika u "drustvenom sektoru" je pao za 25%, i pretpostavlja se da je do 1989. nekih 60% jugoslovenskih radnika zivjelo na, ili ispod minimalnog nivoa garantovanog od države. Standard života je pao za 40% od 1982. do 1989.

Opisujuci djelovanje ovog ekonomskog mehanizma, britanski ekonomista Michael Barratt Brown je napisao:

"Izgledalo je da nije bilo i zaista tu nije bilo nade. Isti ekonomski lijek je bio propisivan svim zemljama u razvoju koje duguju, a isto tako i komunističkom svijetu. 'Izvozite vise i isplatite svoje dugove!' skandirali su IMF i Svjetska Banka; i sto su zemlje duznice vise izvozile istu robu, pretezno nepreradjene sirovine, sve vise su im cijene izvoza padale na svjetskim trzistima, dok su cijene njihovih uvoza iz industrijalizovanih zemalja i njihove kamatne stope nastavljale da rastu."
[Michael Barratt Brown, "The War in Yugoslavia and the Debt Burden" in Capital and Class No 50, 1993]

Sa raspadanjem staljinistickih rezima u Istocnoj Evropi 1989, IMF-ov program restrukturisanja ekonomije se ubrzao. Osnovni ciljevi i za Istocnu Evropu i Jugoslaviju su vec bili formulisani u SAD Direktivi Odluka za Nacionalnu Sigurnost (US National Security Decision Directive) 1982, koja je pozvala na "povecane napore da se promovise 'tiha revolucija' da bi se zbacile komunisticke vlade i partije", i za integraciju Istocne Evrope u ekonomiju koja je orijentisana ka kapitalistickom trzistu. [Chussodovsky op cit p. 244]

Impakt na Jugoslaviju od ovih IMF diktata se pokazuje u slijedećim ciframa. U periodu izmedju 1966-79, rast industrijske proizvodnje je u prosjeku iznosio 7,1% godisnje. Poslije prve faze makro-ekonomskih reformi, on je pao na 2,8% u periodu 1980-87, i onda je pao na nulu u 1987-88, i potom propao do -10,6% u 1990.

Ali su cak i surovije ekonomske mjere slijedile. Januara 1990, sporazum koji je potpisan sa IMF-om je odredio da se izdaci za drzavne troskove srezu do te mjere da bi to predstavljalo 5% od bruto domaceg proizvoda ( BMP) zemlje.

Kao sto profesor Chussodovski objasnjava o ovom procesu, posljedice toga nisu bile nista manje od katastrofalnih.

"Dok je inflacija nagrizala zarade, IMF je naredio zamrzavanje plata na njihove nivoe od sredine novembra 1989. I pored fiksiranja dinara na deutschmarki, cijene su rasle neobuzdano. Stvarne plate su propale za 41% u prvih sest mjeseci 1990. Inflacija 1990. se kretala oko 70%. Januara 1991, izvrsena je jos jedna devalvacija dinara od 30%, dovodeci do jos jedne runde poskupljenja. Inflacija se kretala oko 140% 1991, sto je skocilo na 937 i 1.134% za godine 1992. i 1993.”

"U ekonomski paket mjera u januaru 1990. je takodjer bila ukljucena puna konvertibilnost dinara, oslobadjanje kamatnih stopa i dalje smanjivanje kolicine uvoza. Inostrani kreditori su bili u punoj kontroli jugoslovenske monetarne politike: sporazum koji je bio potpisan sa IMF-om je sprijecavao jugoslovensku federalnu vladu da ima pristup kreditu iz svoje Centralne Banke (Narodne Banke Jugoslavije). Ovaj uslov je doslovno paralizovao izvrsavanje budzeta i osakatio mogucnost federalne drzave da financira svoje ekonomske i socijalne programe. I jos uz to, deregulisanje komercijalnog kredita uz reforme bankovnog sistema je stvorilo prave uslove za jos dalju propast investicija od strane drzavnih preduzeca”.

"Zamrzavanje svih transfer isplata republikama je stvorilo stanje 'de fakto (nesluzbenog) otcjepljenja'. Ispunjavanje ovih uslova (koji su sadrzani u sporazumu potpisanim sa IMF-om) je takodje bio dio sporazuma o (planiranju isplata) duga, koji se postigao sa pariskim i londonskim klubovima [jedni od glavnih zapadnih financijskih institucija]. Kriza budzeta kojom je kumovao IMF je uzrokovala propast federalne financijske strukture. Ova situacija je na neki nacin dosla kao fait accopmli (gotova stvar), prije zvanicne deklaracije od Hrvatske i Slovenije za otcjepljenje juna 1991. Politicki pritisci na Beograd od strane Evropske Unije, kombinovani sa teznjama Njemacke da uvuce Balkan u svoju geo-politicku orbitu, je takodje dala podstrek za proces otcjepljenja. Ali su ekonomski i drustveni uslovi za raspad federacije, koji su rezultirali od deset godina 'strukturalnog regulisanja', vec bili cvrsto postavljeni." [Chussodovsky op cit pp. 246-247]

Jedno od glavnih zahtjeva IMF-a je bilo da federalna vlada i financijsko rukovodstvo prestanu financirati preduzeća koja "prave gubitke". 1989. je nekih 248 preduzeca bilo likvidirano i 89.400 radnika otpusteno. Ali nije se na tome zavrsilo. Prvih devet mjeseci 1990. je daljnjih 889 preduzeća sa 525.000 radnika bilo izlozeno postupcima bankropcije, sa najvecom koncentracijom takvih firmi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Kosovu.

Septembra 1990, Svjetska Banka je iznijela pretpostavku da je tu bilo jos 2.435 preduzeca "u gubitku", sa kombinovanom radnom snagom od 1,3 miliona radnika, od preostalog ukupnog broja od 7.531 preduzeca. Kao što Chussodovsky primjećuje:
"Imajuci u vidu da je 600.000 radnika vec bilo otpušteno iz propalih bankroptiranih firmi prije septembra 1990, ove cifre sugerišu da je nekih 1,9 miliona radnika (od ukupno 2,7 miliona) bilo klasifikovano kao 'suvisno', tj., bez posla. 'Insolventne' firme koje su se koncentrisale na energiju, tesku industriju, preradu metala, sumarstvo i tekstil su bile medju najvecim industrijskim preduzecima u zemlji, predstavljajuci (septembra 1990.) 49,7% ukupne (preostale i zaposlene) industrijske radne snage." [Chussodovsky op cit p. 251]
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 25.01.2005, 21:21 Titel: Nova kolonizacija

--------------------------------------------------------------------------------

To sto ove ekonomske statistike podvlace je da posljednja intervencija NATO sila nije nista drugo nego nastavak ove politike koja se vodila u prethodnom periodu sa drugim, tj., vojnim sredstvima--unistenje svih tekovina prethodnog ekonomskog i drustvenog razvoja Jugoslavije, i transformacija cijelog ovog podrucja u jednu vrstu polu-kolonije velikih kapitalistickih sila.

Nigdje se ovaj proces ne vidi jasnije nego u Bosni i Hercegovini. Pod Daytonskim sporazumima od novembra 1995, ovi ciljevi su bili ispisani u ustav ove nove "republike". Takozvanom Visokom Predstavniku, kojeg su postavile SAD i Evropska Zajednica, su data puna izvrsna prava sa autoritetom da ponisti odluke obe vlade, i Bosanske Federacije, i Republike Srpske.

Ekonomska politika je stavljena u ruke glavnih medjunarodnih financijskih institucija. Ustav je naglasio da bi prvog guvernera Centralne Banke Bosne i Hercegovine trebalo da postavi IMF i da on "ne smije da bude gradjanin Bosne i Hercegovine ili susjedne drzave…"

I jos uz to, Centralna Banka ne smije da vodi samostalnu ekonomsku politiku, i za prvih sest godina "ne smije da prosiri kredit stvaranjem novca, djelujuci na ovaj nacin kao valutna komora (currency board)." To jeste, moze samo da izda papirnu valutu ako ima puno pokrice od vrijednosti (holdings) od strane valute. Medjunarodnim kreditima nije bilo dopusteno da financiraju ekonomsku obnovu, ali se koriste da financiraju vojno prisustvo pod Daytonskim sporazumom, kao i otplatu dugova medjunarodnim kreditorima. [ Chussodovsky op cit p. 256]

Posto su osigurali efektivnu rekolonizaciju Bosne i Hercegovine, imperijalisticke sile, pod vodstvom SAD-a, su sada poceli da prosiruju ovaj proces na ostatak Jugoslavije. Kao sto to tekst sporazuma u Rambouilletu cisto razjasnjava,

” NATO-va vojna intervencija nikada nije imala namjeru da se ogranici samo na Kosovo, vec je predvidjela okupaciju cijele Jugoslavije”.

Ukratko, iza ove navale propagande, "objektivan mehanizam dogadjaja" nije nista drugo nego teznja da se citavo ovo podrucje ponovo kolonizuje.

No vratimo se nazad na temu. Dakle ukratko, u vremenu ”sok terapija”savezna vlada je u tom trenutku morala zahtjevati surove ekonomske mjere od svih republika u federaciji. Ti zahtjevi su naveli posebno Sloveniju u pocetku a kasnije i Republiku Hrvatsku da se pobune protiv tzv. ekonomskih reformi na konstitutcionom nivou.
U ovome trenutku u nasoj istoriji, Americki politicari bi rado rekli da su oni bili spremni pomoci Jugoslaviji u tim teskim trenutcima, medjutim svaki takav pokusaj ”Americke ekonomske pomoci” doveo bi do sukoba Vasingtona i Njemacke, koja je uzivala u prvom osjecaju prave politicke moci od raspada III. Rajha. ( citaj americka propaganda i nista vise!)

Osim toga americki predsjednik, Bush Senior, dodjelio je Njemackoj status posebnih odnosa. Odnosa slicnih onima koje Amerika uziva sa Engleskom. To je ucinjeno od strane SAD-a smatrajuci da Njemacka mora odigrati kljucnu ulogu u integraciji Istocne i Centralne Evrope na Zapad, jer Njemacka ima nacionalni interes. Rijec je naime o njenim susjedima a Njemacka je uzivala status finansiski najmocnije zemlje Evrope ( citaj jesmo se usrecili i ne samo mi). U periodu poslije hladnoga rata, Njemacka je ocigledno ponovo htijela da kolonizuje Balkan. SAD se oslanjala na Njemacku moc i uticaj u stabilizaciji Istocne Evrope, na svoju dominaciju kroz EU i potencionalni pozitivni utjecaj na zemlje bivsega Varsavskoga Pakta. To je bio program.
Problem je bila jedna veoma vazna zemlja koja je stajala na tom putu sirenja kapitalizma. To je bila nasa SFR jugoslavija.
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 25.01.2005, 21:22 Titel: Teret Istorije

--------------------------------------------------------------------------------

Dok se vecina stanovnistva Hvatske lomila oko toga dali da ostanu u Jugoslaviji, separatiste u Hrvatskoj su vodili najekstremniji elementi (citaj pronacisticke ustase).

Novinar New York Times-a, Em Rozenthal je pisao:

“ Hitler nije imao lojalnije saveznike i voljnije ubice od fasista u Hrvatskoj”.

Sada su se vracali poslije pedeset godina iz onoga sto je trebalo biti njihov konacni poraz. Opce poznato da je A. Hitler smatrao Jugoslaviju kao vjestacku tvorevinu omrazene Versajske mirovne konferencije. Da bi je kao takvu unistio stvorio je marionetsku drzavu, Veliku Hrvatsku, kojoj je pripadala i BiH, na celu sa fanatickim fasistickim vodjom Pavelicem. Isti taj koje je ucestvovao u zavjeri u kojoj je ubijen kralj Aleksandar u Marseju 1934. Pavelic je izabran za vodju od strane nacisticke Njemacke najvise zbog njegove sloznosti sa Hitlerom oko “konacnoga rijesenja” za Jevreje. I on nije krio da zeli taj plan upotrijebiti na podrucju Jugoslavije. Cak sta vise “konacno rijesenje” je modificirano tako da se odnosilo, pored Jevreja, i na Srbe, Rome, komuniste i sve ostale koji bi se suprostavili nacistickoj Njemackoj, Velikoj Hrvatskoj ili Italiji.

Simon Visental, koji je godinama trazio ustaske bjegunce zajedno sa ostalim nacistickim ratnim zlocincima, rekao je u jednome intrvjuu:

”Moram priznati, opsjednut sam kriminalnim karakterom nezavisne drzave hrvatske. Cak su i Njemci bilo zgrozeni zlocinima koji su se tamo desavali.”

Koliko je civila tamo stradalo? Hitlerov izaslanik za Balkan, Herman Nojbaher, zapisao je sledece:

”Ustaske vodje se hvale da su samo pravoslavnih Srba pobili oko milion. Po mojoj procjeni i na osnovu istrage taj se broj krece oko 750 000.”

Vecina je stradala u logorima kao ”Radna Sluzba Ustaske Odbrane Sabirni Logor broj III” bolje poznat kao Jasenovac ali se mora navesti da nije samo rijec o Srbima vec svima onima koji nisu bili na njihovoj strani ukljucujuci Hrvate.

Unistenje Srba, Jevreja i Cigana u Sarajevu je bio glavni zadatak muslimanskih vlasti koje su, uz odredjen broj izuzetaka, saradjivale sa Trecim Rajhom i NDH. U okupiranoj BiH, koja je takodje bila pod patronatom Njemacke, odnosno dio NDH, postojalo je snazno muslimansko krilo koje je bilo jako anti-zapadno orijentisamo. To je krilo predstavljao jerusalimski muftija. Poznat za svoje zestoke napade na zapad.

On je bukvalno doveden na vlast u Sarajevo gdije ga je docekala odusevljena masa. Ovdije je dobro napomenuti da je ova saradnja bio vise nego ista odgovor srpskom stanovnistvu, ili osveta ako hocete, za proganjanja i kasapljenja muslimana iz Hercegovine, Istocne i Centralne Bosne, Sandzaka i Crne Gore, od strane cetnickih paravojnih formacija pod vodstvom ”royaliste” Dragoljuba Mihajlovica, bolje poznatoga kao Djeneral Draza.

Po zavrsetku II. svjetskoga rata, BiH I Hrvatska se nikada do kraja nisu odrekle svoje nacisticke, niti se Srbija i donekle Crna Gora nisu odrekli svoga dijela mracne i neljudske proslosti. Svi su ti ekstremni desnicarski dijelovi ostali sakriveni i zamrznuti ispod Titove politike bratstva i jedinstva.
1980,, poslije smrti Druga Tita, isti su se ti zamrznuti ekstremni djelovi poceli polagano odmrzavati. Desnicarske emigrantske organizacije su pocele da izlaze u javnost. U New York Times-u je izmedju ostaloga i clanak u kojem se govorilo kako jugoslavija nece prezivjeti.
Uz clanak je objavljena karta na kojoj je cijela bosna prikazana kao dio Hrvatske. Ta je mapa skoro indenticna onoj nacistickoj kreaciji (NDH).

1990-te, dok je komunizam nestajao u Evropi, hrvatski su separatisti usmjerili svoju nadu ka bivsem generalu u JNA, Franji Tudjmanu, koga je 70-tih godina Tito zatvorio zbog izrazitoga nacionalizma. Poslije izlazka iz zatvora, dok je Tito jos bio ziv, on se tada okrenuo ili zalagao za rasisticku formu nacionalizma. Umjesto da po izlasku iz zatvora, radi ono sto bi se ocekivalo od disidenta i da kaze zbogom komunizmu, om je rekao to sve nema velike veze sa rezimom vec da su Srbi krivi za sve.
Tudjman je za svoj dolazak na vlast dobio znacajnu pomoc iz inostranstva.

”Njemacka tajna sluzba je tokom 80-tih bila izuzetno aktivna u Hrvatskoj i sirom Jugoslavije. Njen zadatak je bilo povezivanje tzv. ”komunistickih nacionalista” ili gradjenje mostova izmedju nacionalista kao Tudjmana i Mesica, sa ustaskom emigracijom u dijespori. To je podrazumjevalo sve ljude od znacaja i uticaja koji su 1945 izbjegli partizane i Blajburg i naseli se po dijespori.”
CIA predavanje o Balkanu

Tudjnamu je bilo korisno da se dogovori sa njima. Sa obzirom na njegov ksenofobicni nastup, tu zapravo nije ni bilo problema. Problem je tek nastao kada je pokusao da proda svoja uvjeranja Zapadu. Uprkos svemu, uspio je u tome, djelom zato sto je imao jako dobar lobi, mnogo efikasniji od srpskoga ili bilo kojega drugoga, djelimicno zato sto je znao sakriti svoje prave namjere u pocetku.
Tudjman je cesto dovodio u neprijatnu situaciju svoga najvecega mentora, njemackoga kancelara Kola. Kao naprimjer knjigom koju je napisao pod nazivom Bespuca. U knjizi se znatno umanjuju zlocini ustaskoga pokreta i tvrdi izmedju ostaloga da je holokaust predimenzioniran.
Slijede poznati komentari kao ” Hvala Bogu, moja zena nije ni Srpkinja ni Jevrejka”

Za zastavu, neki bi na zapadu rekli, Tudjman je izabrao repliku one koja se vijorila za vrijeme NDH (citaj sahovnicu). To je sasvim netacno. Sahovnica je bila sastavni dio i grba SR Hrvatske za vrijeme SFRJ isto kao i cetiri C (s) u Srbiji, Triglav u Sloveniji ili sunce u Makedoniji. Tacno je da se sahovnica vijorila za vrijeme NDH ali je sahovnica bila mnogo duze u hrvatskoj istoriji nego fasizam i Ante Pavelic. Izmedju ostaloga, barjak NDH nosi vece karakteristike sa zastavom takozvane HZ HB ( Hrvatske Zajednice Herceg Bosne).

Tudjmanovi antisemitski stavovi su vjesto prikrivan njegovom retorickom podrskom Zapadu, kao i uz pomoc mocne americke agencije za publicitet, Ruder-Fin, New York Times je nasao mjesto za netacno obecanje generala Tudjmana da nece biti odmazde nad ne-hrvatima u Hrvatskoj a narocito Srbima, ukoliko se Hrvatska otcijepi od Jugoslavije.

U isto vrijeme Tudjman objavlja da je ”Hrvatska za Hrvate”, rasisticki slogan ako hocete, koji jasno govori o pravome cilju HDZ-a a posebno se odnosio na znacajnu manjinu Srba u Hrvatskoj. Njih nekih 18% (prije rata) ili ca.600.000 uglavnom skupljenih u Kninu i onome sto je kasnije postalo Kninska Krajina, odnosno Srpska Krajina. To se takodje odnosilo na mjesane brakove, Rome, Jevreje i ostale narode ili manjine.

Punih 6 mjeseci prije nego sto su pocele borbe, Srbi su izbaceni iz vaznijih vladinih organa, medija i policije na isti nacin kao sto je to Milosevic sproveo na svome terenu. Prvi put poslije II. svijetskoga rata, Srbi iz istocne Hrvatske su poceli bjezati preko dunava, a sa istoka prema zapadu stizao je odgovor u vidu cetnickih paravojnih formacija koje su se redovno prebacivale na Hrvatsku teritoriu, masakrirajuci sve pred sobom i pod uzvikom istih parola iz perioda 1941-1945..
U Hrvatskoj su uvedene izjave o lojalnosti. Tko si, sto si, za koga si? To se odnosilo posebno na ne-Hrvate. Oni koji nisu bili Hrvati a nisu potpisali dobili su otkaze sa posla oni koji nisu bili Hrvati a potpisivali redovne izjave bili su otpusteni malo kasnije. ( Ovo se, u prvom mahu, odnosi na Srbe Jevreje i Cigane. Tokom rata u BiH i pogorsavanjem situacije izmedju Muslimana i Hrvata, tada se ono odnosi i na Muslimane).

”Predsjednik repuplike Hrvatske, dr. Franjo Tudjman, dao nam je odobrenje da po prvi put formiramo naoruzane odrede, zbog zastite interesa Hrvatske Demokratske Zajednice...”
Tomislav Mercep (unapredjen u zapovjednika odbrane Vukovara)

Cilj tih odreda je uglavnom bio pljackanje i oduzimanje imovine kao i etnicko ciscenje. Bilo kakva sumlja da je Tudjman licno naredio istjerivanje Srba iz Hrvatske rasprsena je izjavom Tomislava Marcepa, tada viseg funkcijonera HDZ-a. Isti taj ce kasnije u izvjestajima hrvatske policije biti zabiljezen kao zapovjednik odreda smrti. Jedan od dvojice odgovornih za ubijanje neduznih civila i etnicko ciscenje Srba u istocnoj Hrvatskoj tacnije Istocnoj Slavoniji (oko Vukovara i Osjeka), u jesen 1991.
Iako malo poznat zapadnoj odnosno svijetskoj stampi, Mercep je bio varnica koja je zapalila ratni pozar u Slavoniji. Slavonija je postala nastavak krvavoga obracuna koji je ostao zaledjen od 1945, i pocetak bratoubilackoga rata u Jugoslaviji.

Mercepov glavni saradnik u tzv. ”odredima smrti” je bio Branimir Glavas iz Osjeka. Za razliku od vecine ”diskretnih” clanova HDZ-a, Glavas se nije ni trudio kriti svoje odusevljenje ustaskom idejom. Jednom prilikom je pozdravljao povratak ratnih zarobljenika:

” Slobodno recite da ste ustase i jeste! Ponosno glavu gore..”

Dok su neki francuski intelektualci pozdravljali Hrvatsku kao dio ”nove Evrope” stara i poznate sile su bile na djelu. Osjek je postao magnet za neofasisticke grupe koje su se dobrovoljno borile na Glavasevoj strani. Tu su bili britanski skinhedsi, njemacki i austriski neofasisti i naravno sljedbenici francuskoga ekstremiste Jean Mari Le Pen-a.

”This is how we build a nationalist Europe. (Novinar pita) And you leave where tomorrow? We’ll leave for Zagreb to get orders from headquarters, but not from Croat army. We will bee a part of Croatian Defence Organisation. They will take us to our front somewhere in Slavonia.”
Rijeci francuskoga ekstremiste

Ovo bi bio odlican trenutak, ako takav uopce postoji, navesti ostale paravojne formacije koje su skakutale po tom dijelu Hrvatske. Rijec je naime o formacijama ili odredima smrti koji su prebacivani od strane licnosti kao Voislav Seselj, Arkan i ostalih krvolocnij zvijeri sa Srpske strane. Pod njihovom komandom obicno su bile zlikovci i fanatici iz Rusije, Ukrajine, francuske Legije Stranaca, kojekakvi zatvorenici iz Bugarske i Grcke, americki i engleski placenici itd.. A niposto se nesmije zanemariti domaci srpski fanatizam, odnosno odredi cetnika iz Sumadije kao isire. Oni su isto tako bili jako kreativni kada se radilo o istrebljenju hrvatskoga stanovnistva.

SAD, koje su ubrzo prihvatile njemacki pristup situaciji na Balkanu, ignorisale su nedavnu istoriju nasega podrucja i ponudile jednostavno objasnjenje za borbe koje su sada bjesnile i u Krajini. Pomocnik drzavnog sekretara SAD-a, Richard Holbrooke, koji je prve godine rata u Jugoslaviji proveo kao ambasador SAD-a u Njemackoj, objasnjava zvanicni stav Amerike:

” Srbi su zapoceli ovaj rat. Oni su pravi uzrok.”

Da istina je da su ekstremni Srbi bili uzrok ali samo jedan od uzroka zapletene geo-politicke situacije za koju su uglavnom neduzni civili platili svojih zivotima.

”Uzrok sukobima u Krajini je bio to sto su Srbi u Hrvatskoj i van nje jos uvjek imali ziva sjecanja na ono sto se desilo od ’41. do ’45. kada je Hitler napravio marionersku drzavu NDH. Ljudi su se sjecali uzasa. Stotine hilada ubijenih ili masakriranih. Kada je Hrvatska proglasila nezavisnost i izglasala ustav u kojem, u vrijeme, nije bilo nikakve zastite za ne-hrvatsko stanovnistvo u Hrvatskoj, jasno je bilo da su posebno Srbi bili zabrinuti zbog toga.”
Lord Karington

Od pocetka je krivica bacena na one koji su se najvise vrtili u medijima, neobracajuci paznju uopce na istoriju i zamrsenost situacije. Stari flashback-ovi su se vratili ( da podvucem to se odnosi na sve narode) istorija krvolocnoga Balkana se vratila. Zasto je to tako ispalo?

Svijet je video JNA na strain Milosevica. To je bilo u potpunosti tacno, samo sto to nije bila JNA. JNA je ociscena od svih ne-srpskih faktora koji bi iznutra mogli osporiti “odbranu” Srpskoga naroda koji je citiram iz jednog od Milosevicevih govora “ Na rubu propasti”.

Milosevic se lose proslavio na Kosovu. Neredi koji su rasturali Kosovo krajem 80-tih su ustvari postavili temelje za raspad federacije. Milosevic koji je dosao kao ”poslanik” SKJ na Kosovo gotovo momentalno se postavio na stranu ugrozenih Srba (Srpska verzija nacionalistickoga komuniste). Nasuprot njemu nalazio se dotadasnji ambasador SAD-a u Becu, Waren Cimerman.
1989. komunikacije izmedju njih dvojice ozbiljno su naruseni, a sibolizovalo ih je neprijateljstvo Milosevica, novoga predsjednika Srbije, i Warena Cimermana.
Dosavsi iz Beca, gdije se bavio ponajvise pitanjima o ljudskim pravima, Cimermanova prva akcija je bila odlazak na Kosovo, gdije je odman prihvatio stavove Albanskih separatista, zbog njihove ugrozene zivotne situacije. To je naravno duboko uvrijedilo Milosevica koji je momentalno prekinuo sve prijateljske odnose sa SAD-a.
U ovome trrenutku je dobro napomenuti da su nas dosli spasaviti stranci od nas samih. I to ne bilo koji stranci, vec oni koji nisu ni uradili svoju zadacu prije svega. Dijeliti Kosovo ili bilo koji drugi region na podrucju SFRJ, nije moguce upravo zbog zapletenosti geo-politicke situacije. Podrucje Jugoslavije moze opstati samo kao federacija. Samo tako se moze izbjeci nepravda, krvoprolice i ekzodus.
Primjer Kosova. Za Srbe koji su tu zivjeli os 7.stoljeca, Kosovo je bila kolijevka njihove kulture ( njihov Jeruzalem ako hocete), mijesto njihovih najsvetijih manastira. Za bilo koga koji zeli razumjeti to podrucje treba shvatiti istorisku zapletenost podrucja. Srbi su kako sam naveo tu bili od 7. stoljeca. U 19. su ih istjerali Albanci. Zatim su Srbi istjerali Albance oko 1904, Albanci su se ponovo vratili tokom pocetkom II. Svijetskoga rata I otjerali Srbe uz pomoc Talijana ( Albanija je pripadala velikoj Italiji zajedno sa Abesinijom, djelovima Grcke, Crne Gore, Dalmatinskih otoka i Istre).

Zapad ovde krivi najvise Tita koji je, kako oni tvrde, zaustavio povratak Srpskih izbjeglica na svoja ognjista i samim time su Srbi izgubili vecinu stanovnistva. To je sasvim netacno. Svi koji su se zeljeli vratiti su se vratili ali je jedan broj ostao naseljen u drugim djelovima Srbije zbog boljeg prosperiteta i razvoja. Tito je ustavom iz 1974. dodjelio Kosovu status autonomne pokrajine u sastavu Srbije, da bi se situacija smirila odnosno da bi svi bili zadovoljni, ali je ta autonomija izuzetno zloupotreblivana os strane Titovih albanskih komunistickih kadrova koji su ohrabljivali nasilje nad srpskom populacijom. Zivot za srpsku manjinu je bio izuzetno tezak. Albanci su insistirali na etnicki cistom Kosovu i narocito u oblastima u kojima je vec bilo malo Srba. I srbi su to nazvali etnickim ciscenjem sto je to ustvari i bilo.
Ovo je manje vise citat engleske istoricarke koja objasnjava situaciju na Kosovu kroz istoriju. Vrijedno je spomenuti da je knjiga iz koje gospodja citira ili govori, je finansirana od strane njenog dugogodisnjega prijatelja Njegovoga Kraljevskoga Visočanstva Prestolonaslednika Aleksandra, Glave Kraljevske porodice Jugoslavije, ili obicnim rijecima predstavnika truloka i kapitalisticko/monarkistickoga jugoslavenstva davno umrloga i zakopanoga. Samim time nezelim vise spominjati situaciju na Kosovu, upravo zbog ne adekvatnih ili objektivnih radova ili spisa na koje bih se mogao oslanjati kao dokaz, kao i zbog zapletenosti istorije tog podrucja gdije se nemoze naci pobjednik i gubitnik, gdije su svi gubitnici. Kosovo je spomenuto ovdije, zato sto je upravo Kosovo ili razvoj situacije tamo doveo do uzdizanja Milovecica i rasta njegove moci.

1989. Milosevic se pojavio kao glas srpskoga naroda, odnosno srpskoga nezadovoljstva oko Kosova. Zeleci da ojaca svoju politicku bazu, Milosevic je drzao svoje dobro poznate govore o nebeskome narodu i snazi njihovih saka sto se naravno odnosili i na Srbe u Hrvatskoj i BiH. On je u svome politickome pohodu bio podpomognut ”kompetentnim” kadrom, odnosno ljudskim slajmom iz Hercegovine kao Seseljom ( koji tvrdi da tamo gdije su Srbi to je Srbija), Draskovicem i naravno ”ratnim herojem” Karadjicem. (ovdje isto tako vrijedi spomenuti da najgori i najkrvolocniji ljudski slajm na podrucju Jugoslavije potice iz Hercegovine. To vrijedi i za Hrvate i za Srbe i za Muslimane. Postoji stara izreka u narodu ”cuvaj se turcina iz Stoca, skutora iz Dolca i vlaha sa Sokoca” naravno cast izuzetcima kao neljudskim vampirima sa Sumadije i iz Dalmacije koji s vremena na vrijeme iznenade, svojom krvolocnoscu, i ove iz Hercegovine)

Milosevic je po prirodi politicki opertunista, voljan da obezbijedi vojnu pomoc Srbima u Krajini i BiH, sve dok je to odgovaralo njegovome uzdizanju na politickoj sceni ili dok je to podpomagalo negove politicke ciljeve. Naravno ta je pomoc obezbjedjena pod zastavom JNA da se svijetu pokaze da separatisti hoce podijeliti nasu otadzinu i da JNA brani neduzno stanovnistvo koje se naslo na nicijoj zemlji, odnosno ”Srpskoj zemlji” ako pitate Seselja i odnosi se na srpski narod. Svijetski mediji nisu posvecivali puno vremena interviuisanju tih, navodno, pripadnika JNA koji su iz nekoga cudnoga razloga pricali uglavnom vlaski, ruski i francuski ( izleda da su i ruski i francuski jezici jugoslovenski dijalekti ili su, alo pitate Seselja, i Rusija i Francuska ustvari Srbija cim tamo ima Srba. A moze biti da je jedina kasarna JNA bila u Nisu ili sta ja vec znam).

Manevri Srpskoga lidera su samo produbili kaos koji je pratio raspad Jugoslavije. Warner Cimerman i njegov tadasnji sef, Lorens Igelberger, su uglavnom ignorisali provokacije separatista u Sloveniji i Hrvatskoj, koji su podpomognuti Njemackom i Austrijom, i svoju paznju usmjerili isljucivo prema ”nevinom” i ”neduznom” Milosevicu i njegovoj bandi hercegovaca i sumadinaca. Opce je poznato da su ta dvojica ”velikih politicara” i ”iskusnih pregovaraca”, da nezaboravim ”pravednih i jako pametnih” ( Cimerman i Igelberger) usvojili glediste da Srbe treba kriviti za sve dok se krivnja trebala podijeliti od pocetka naravno sa Srbima a naravno i sa njihovih kolegama 300 i 500 km zapadnije. Isto se odnosi na americke medije kojima nije bilo u interesu baviti se istoriom ili zapletenom geo-politickom situacijom, vec u interesu prodati svoje vijest nebitno sta je istina u svemu tome.
Bacajuci citav fokus na Milosevica sasvim je skrenuta paznja sa uloge koju su igrale zapadne sile, koje su rat koji se mogao izbjeci, ucinile izvjesnim. Iako Milosevic nosi titulu arkitekta naoruzanih sukoba u Jugoslaviji, opce je poznato da su prve metke ispalili Kucanovi i Tudjmanovi separatisti, podrzani i naoruzani od strane Njemacke i Austrije.

To be continued… ( Nastavit ce se)
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


Jastreb

Anmeldungsdatum: 29.10.2004
Beiträge: 108

Verfasst am: 26.01.2005, 12:56 Titel: Re: Teret Istorije

--------------------------------------------------------------------------------

vedo|SFRJ hat folgendes geschrieben:


Mercepov glavni saradnik u tzv. ”odredima smrti” je bio Branimir Glavas iz Osjeka. Za razliku od vecine ”diskretnih” clanova HDZ-a, Glavas se nije ni trudio kriti svoje odusevljenje ustaskom idejom. Jednom prilikom je pozdravljao povratak ratnih zarobljenika:

” Slobodno recite da ste ustase i jeste! Ponosno glavu gore..”


Druze Vedo izdvojio sam ovaj clanak samo zato, nedavno sam gledao jednu emisiju na HTV-u koja se zove Lartinica. Govorilo se o ljuima koji su bili pre i sada u logoru.
Pokazali su jednog Hrvatskog vojnika koji je bio u logoru u Sremu. Na ove Glavaseve reci odgovorio je sledece.
Nikad nisam bio ustasa i necu to da kazem nikad.
Drugi logoras bio je iz okolice Zadra, zavrsio je u logoru u Crnojgori. Tamo u tom logoru je bio jedan strazar Crnogorac koji je pomagao te ljude tamo, kad bi bio on na strazi davao bi im da idu da piju vode i davao im hrane koliko je imao. Dobro sam zapamtio njegovu izjavu.
Kad bih se ponovo rodio ja bih opet uradio tako...... svaka nacija treba da se ponosi sa ovakvim ljudima a takvih ljudi je bilo sa sve tri strane.
To je jos jedan dokaz o onoj mojoj teoriji o COVJEKU I NE COVJEKU. Mi smo pripadnici najprije ovim dvema grupama ljudi a poslije ih mozemo dijeliti na nacionalnu, religijsku, partijsku ili neku drugu pripadnost.
_________________
Cuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga.

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 66
Wohnort: privremeno mjesto boravka Danska
Verfasst am: 26.01.2005, 16:43 Titel: Re: Teret Istorije

--------------------------------------------------------------------------------

dragi drugar

u tvome citatu, teksta kojega sam ja poceo sastavljati ovde na forumu, najvaznije rijeci su ime, Branimir Glavas, i to sto je on rekao. ja nisam naveo sta su odgovori bili na njegove rijeci. poenta je njegov ponos ustastvom, odnosno fasizmom, poslije 50 godina.

Jastreb hat folgendes geschrieben:

To je jos jedan dokaz o onoj mojoj teoriji o COVJEKU I NE COVJEKU. Mi smo pripadnici najprije ovi

walter Offline



Beiträge: 139

27.01.2005 08:54
#2 RE:Saznanja sa svih strana. antworten

Postovani drugovi,
takodjer se slazem sa vama.Mislim da je zalosno, da masa dozvoli sebi da slepo juri za ljudima koji su za nasilje i jednostranost.Veoma je bitno predociti svima da je takvo ponasanje na kraju kobno za sve,to smo sasvim jasno i doziveli u proslosti.
Ljudi koji su ubedjeni da su sve sto su cinili, cinili samo u "interesu"svoje zemlje i "svoga naroda", su ljudi koji mogu biti pogubni za ceo svoj narod, oni su u sustini protiv svoga naroda, jer ga svojim primitivnim nagonima teraju u propast i sramotu.
Velicina coveka se uvek, pa tako i danas ogledala u tome, koliko je u stanju da se bori za mir, slogu i prijateljstvo.
Zato sam ja ubedjen, da treba nastaviti sa nastojanjima da se vrati mir u nase republike.
Walter.

Samo zajedno smo jaci.

MisterNO Offline



Beiträge: 2

30.01.2005 01:45
#3 RE:Saznanja sa svih strana. antworten

Druze Vedo svidja mi se tvoj pregled dogadjana raspada Jugoslavije. Pokusacu da ga dopunim sa jos nekim, po meni vaznim aspektima.
Cisto da bi pokusali napraviti mdetaljniju sliku.

- KOSOVO:

Negdje 80-tih ako se nevaram bio je aktuelan film "Plavo Nebo" ako se nevaram u pogledu naziva.
Film je radjen po scenariju CIA. Radnje filma je pocetak 3 Svjetskog rata.
Desavanje je Jugoslavija.
Radnja: Poslje desavanja na Kosovu dolazi do problema u Federaciji sto vodi do sukoba izmedju republika.
Istocni dio Jugoslavije odlucuje se na intervenciju na kosovu. Zapad se protivi. Istocni blok daje vojnu podrsku "Istocnoj Jugoslaviji".
Pocetak 3 Svjetskog rata.
Sjecanje mi je dosta blijedo. Bio sam dijete i bili smo kod tetke, citava uza familija. Na televiziji je bila emisija sa nasim vojnim strucnjacima koja se bavila filmom. u kuci je bila mucna atmosfera. Sjecam se zabrinutih lica starijih. Vjerovatno mi je stoga ostalo u sjecanju.
Sjetio sam se filma kad sam dosao na zapad i interesovao sam se cisto da podvrdim sjecanje jednog djeteta.
Stdenti politickih nauka u zemlji u kojoj se nalazim su prenjeli moje interesovanje i dosli do podatka da su moja sjecanja u biti jako tacna.

- Dakle kosovo i uloga CIA-e. Stvarna Prica sa raspadom YU pocinje sa Kosovom. Nemiri na Kosovu. Zbog svog znacenja u Srpskoj mitologiji i ne reavanja situacije sve vise akumulira srpski nacionalizam. Milosevic se pojavljuje kao niodkuda i desava se vec ono sto smo vidjeli. Jedan nacioanlizam vuce druge.
Kad razmislim koliko para i vremena zapadnjaci ulozili da razbiju Jugoslaviju, ipak smo se dobro i drzali.
Moja teorija je da je zapadu bio cilj samo da pokrene ovaj proces.
I onda da podrzi njegove mracne nosioce. Znajuci da sa podrskom jednoj strani jos vise stvara nepovjerenje zbog sjecanja na drugi sv. rat.
Jedno je vuklo drugo, djavolji krug je nastao bez da su to ljudi stvarni i zeljeli. Jednostavno zlo je proglaseno za pravilo, a dobro za iluziju.

- Sjecam se i snjimaka Srpske garde koju postrojavaju Engleski lordovi. Mislim da se radi o 92-goj.

- Amerika je samo kontrolirala i nadgledala ovaj proces. Svo ostali su imali uloge koje su vec u Vedinom tekstu opisane.

- Klasicna politika zavadi pa vladaj. Nravno mi smo najvise krivi jer smo podlegli njihovom, zaista ogromnom uticaju.

- Dobar primjer da se taj uticaj mogao i pobjedit je: Nenad Pejic i RTV Sarajevo. ova tel. Kuca je svojim radom omogucavala mir bas zbog nacina informisanja, objektivnog i uravnotezenog. Nazalost i njoj je dosao kraj sa 92-gom.

- intersantno je i uloga francuske obavjestajne sluzbe u davanja obavjestajnihpodataka Milosevicu. Cak i na sudjenju se pojavljuju neki ljudi koji su bili u Bosni i Na kosovu u sklopu medjunarodnih snaga. Svjedoce u korist milosevica.

- Interesantno je da nisam primjetio da je doslo do problema u odnosima njemacke, francuske i engleske za vrijeme desavanja u JU. Cak sta vise. Francusko njemacki odnosi danas su bolji nego ikad.

Text Text Text

walter Offline



Beiträge: 139

30.01.2005 07:25
#4 RE:Saznanja sa svih strana. antworten

Postovani druze MisterNo,veoma dobro,upravo to sam ja zeleo,da po temama sve lepo razradimo i zakljucke prenesemo na SLO.YU.
Neznam dali si primetio da se na prvoj stranici nalazi i uputstvo za koriscenje foruma gde mozes da vidis i kako se stavlja slika,osim toga se u delovima svih republika nalazi posebno diksusioni forum, tako da se svaka tema koja je vezana za republiku tamo i obradjuje.
Zahavljujem ti na ucescu.
Walter.

Samo zajedno smo jaci.

walter Offline



Beiträge: 139

07.02.2005 20:38
#5 RE:Saznanja sa svih strana. Prilog drug Vede antworten

Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija

Veliko ime za jednu drzavu koja je manja i od SAD-a i od Rusije. Sa svojih 24 milona stanovnika (prije rata) manja je po tome broju i od Njemacke i Francuske. Zasto tako veliko ime za jednu malu zemlju??

Zato sto smo mi, htijeli to ili ne, Balkan-boys i girls. Bila je to jedna mala drzava sa istoriom koja moze ispuniti 2 zapadno-evropske. Bila je to, dragi moji zemlja koja je na okupu drzala tolike narode i tolike tradicije, tolike kulture i religije. Za sve to i treba veliko ime. da pokrije sav taj ponos.
Bila jednom jedna zemlja, zemlja bratstva i jedinsta... sta bi od te zemlje?

Cesto sam apelirao posjetiocima i stalnim clanovima ovoga foruma, da se kanimo trazenja razloga, krivljenja jednih i drugih za raspad otadzbine.

Nema sestre i braco nevinih nacionalnosti medju vasim nacionalnostima, medju nasim. SFR Jugoslavija je bila osudjena na smrtnu kaznu onoga trenutka kada smo se opredjelili da pripadamo jednoj nacionalnosti. Kada smo poceli razmisljati " zasto bih ja glasao za nase, kada komsija glasa samo za svoje". Pa kada su pukli ustave kriv je komsija i njegovi. Oni su prvi poceli... Ko je gledao na sat? Dali su Srbi poceli u 11.15 a ostali 2 min kasnije? Ili je bilo obrnuto? Nije sve tako crno/bjelo, razmisljate?!

Pa kada ce ljudima biti jasno da nista, absolutno nista u nasem kutu Balkana nije crno/bijelo. Ok znaci sve je sivo, ok. Pa opet pitanja ko je kriv? Sve u boziju mater vise. Oni koji stalno pitaju, eto ko. Oni su krivi. Bockaju nas oni koji su nas razbacali po svijetu kao bisere. Stalno zapitkujuci ili dobacivajuci ko je kriv.

Ok, znamo da je sve sivo na Balkanu. Pa hajde da napisem par rijeci o tome sta je bilo, i koji su nas vragovi tjerali da se malno bratski pokrkamo.

Prije nego sto procitate sljedeci tekst zalim reci par rijeci. Ovo nece biti kratak tekst. Ko bi mogao ubistvo citave zemlje sastaviti u par recenica?
Dragi moji mili kada ovaj tekst bude cijelokupan, odnosno gotov, nece ostati niko siste savjesti, niko ponosan na svoj narod.

Da i pokusate razumjeti raspad te divne zemlje morate biti svjesni da u nasem narodu ima malo onih koji su prosli taj pakao cistih ruka. Pogotovo politicari.

Ovaj tekst je rezultat dugoga pretrazivanja interneta i knjiga i ako imate nesto dodati ili mislite da je nesto netacno, zamolio bih vas da mi napisete mail sa dokazima koji govore drugacije. Isto tako bih zamolio vasu pomoc. Ako sam nesto vazno izostavio molim vas ponovo da mi napisete mail sa dokazima.

Hajde da se igramo istine. Ne one sa CNN-a ili HTV-a niti one sa RTS. Vec prave podporene dokazima. Zasto? Zato da napokon napisemo istinu koja bi mogla razjasniti taj momenat u istoriji naseg podrucja. Onakvu istinu kakvu necete trenutno naci u udzbenicima istorije ili povjesti. Da svi znaju, da su svi krivi!
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA
Samo zajedno smo jaci.

walter Offline



Beiträge: 139

07.02.2005 20:40
#6 RE:Saznanja sa svih strana. Prilog drug Vede antworten

Iz noci u noc, televizija je donosila slike smrti i patnje iz rata koji je bjesnio u bivsoj Jugoslaviji izmedju 1991 i 1995. Kada su borbe prestale, zemlje NATO-a, posebno SAD, pokusale su brzo da prigrabe zaslugu za okoncanje rata. Naucena lekcija je bila, po misljenju mnogih, da se mora odmah intervenisati u etnickim sukobima i to po mogucnosti uz pomoc NATO-a. Medjutim, da li je Zapad pretvorio mali sumski pozar na Balkanu u surovi gredjanski rat?! Da li je Zapad prerano sebi pripisao zaslugu za okoncanje rata koji je sam resplamsao?!

”Mislim da su medjunarodna zajednica- Evropljani, Amerikanci i UN osigurala da uopste dodje do sukoba.” Lord Karington

Obavjestajne sluzbe su bile suglasne u ocjeni da ce doci do eskalacije sukoba ukoliko se BiH prizna kao nezavisna drzava.
Posto nisu postojale jasno utvrdjene granice i posto su svi bili naoruzani, ako bi se Jugoslavija razbila jednostranim proglasavanjem nezavisnosti, zapravo secesijom, nepostoji nacin da se to desi mirnim putem.

Devedesete godine su pocele nadom i optimizmom poslije pada berlinskoga zida i okoncanjem hladnoga rata. Nova ujedinjena Njemacka stajala je kao stup oslonac za ujedinjenje ostatka Evrope pod vodstvom EU ( mocnoga ali prijateljskoga rivala SAD-a). Ali jedinstvo Evrope je bilo kratkoga vjeka. Samo dvije godine kasnije veliki dio Jugoslavije je bio u plamenu. Mali rat u SR Sloveniji vodio je ka vecim i krvavijim sukobima u SR Hrvatskoj i SR BiH. Osim toga, Evropljani, SAD i zemlje Bliskoga Istoka su podrzavale razlicite frakcije u gradjanskome ratu ( citaj bratoubilackome). Javno, zapadne diplomate su krivile neodgovorne vodje etnickih zajednica u razlicitim republikama, ukljucujuci Kucana, Tudjaman, Izetbegovica i posebno Milosevica. Medju zaracenim stranama svakako nije bilo nevinih ovaca.
Privatno, izaslanik EU Lord Karington i medjunarodni posrednik UN-a Sajrus Vens su bili bjesni na njemackoga ministra inostranih poslova Hansa Ditriha Gensera zbog njegovoga angazovanja u priznavanju naoruzanih separatista u Sloveniji i Hrvatskoj. Sajrus Vens je kasnije nazvao sukob ”rat gospodina Gensera”. Vens je tvrdio da ce ovo priznavanje ponistiti diplomatske napore kojima je on pokusava smiriti sukob ili pocetak toga u Hrvatskoj, zatim sirane tog ratnog pozara na BiH. Bivsi njemacki ministar inostranih poslova je tvrdio da njegova vlada nije podrzavala raspad Jugoslavije dok nisu poceli sukobi.

”Mi smo cvrsto zastupali ideju da Jugoslavija ostane jedinstvena, ali kada smo vidjeli da je zelja za zajednickim zivotom sve vise i vise nestajala pod pritiskom vojnih desavanja...” H. D. Genser

Ipak njemacka obavjestajna sluzba, BND, bila je od 60-ih duboko umjesana u obuku hrvatskih separatista koje su predvodili ostatci pronacistickih ustasa u inostranstvu. Oni su poslije II svijetskoga rata pobjegli u Njemacku gdije su ucestvovali u velikom broju teroristickih akcija protiv ambasada i vlade SFRJ. Kao rezultat toga ili primjer moze se navesti i Hrvatsko Proljece.

”Pocetkom 60-ih, BND je odlucila u potpunosti da saradjuje sa ostatcima ustaskoga pokreta naseljenoga u Njemackoj. To je postalo potpuno jasno poslije tzv. ”Hrvatskoga Proljeca” pocetkom 70-ih. Poslije smrti J. B. Tita oni su znatno ojacali svoje veze sa ustaskim pokretom s ciljem da se Jugoslavija dezintegrise u nekoliko manjih drzava.” Bivsi agent BND-a ( anoniman)

Kljucna podrska njemacke u podrzavanju hrvatskih separatista potvrdjuje i Anton Duhacek, bivsi sef KOS-e, koji je i sam bio Hrvat.
”Njemci su htijeli apsolutno i potpuno podcinjavanje hrvatskoga dijela obavjestajne sluzbe. Oni su bili spremni da urade sve sto du Njemci trezili, a Njemci su tvrdili da je sve to u interesu buduce slobodne i nezavisne Hrvatske.” Anton Duhacek

Pogled na Jugoslaviju sa Zapadne strane gledista:
Jugoslavija je, na povrsini, zivjela bolje od svojih susjeda tokom 70-ih i 80-ih. SAD-e su smatrale nezavisnoga komunistickoga lidera Tita kao svoga aduta u hladnome ratu sa Moskvom. Jugoslovenska ekonomija je ozivljavana zajmovima za Zapada, cak i poslije Titove smrti ( 1980).
Pazljivo osmisljene Zimske Olimpiske Igre u Sarajevu 1984 pruzile su svijetu sliku mirne i multi etnicke zemlje u kojoj svi rade zajedno. Iskusni promatraci sa Zapada su ipak mogli da vide nevolje ispod povrsine.

” Prvi nagovjestaj onoga sto se spremalo je bio ’83 kada sam ja proputovao sve republike. Cuo sam mnogo separatistickih sedimenata ili osjecanja, posebno u Slvoveniji, Hrvatskoj i Srbiji ali ne samo tamo. Cuo sam mnogo prijetecih rijeci o tome sta bismo mi uradili njima” Anonimni agent CIA kasnije NSA

Same za sebe, ni Slovenija niti Hrvatska nisu imale dovoljno diplomatske niti vojne moci da se odvoje. Nisu bili ustanju puprostavit se JNA ( 4. vojnoj sili u evropi i samim time najvecim trnom u oku ”miroljubivoj” EU). U skucaji Slovenije ona kao zasebna drzava nikada prije nije niti postojala. Tu na scenu stupa Njemacka, koja nije samo pruzila diplomatsku pomoc, vec i naoruzanje, cak i poslije medjunarodnoga embarga na uvoz i prodaju oruzja nasim krvnicima, 1991.

”Napisao sam pricu o tome pod naslovom ”Blokada je Sala” i otisao sam pri tome na obilazak luka u Splitu i ostalih duz dalmatinske obale. Koliko sam mogao, provjeravao sam ”pomoc” koja je stizala sa Zapada i uvjerio se da tamo nepostoje nikakva ogranicenja.” Novinar Newsweek-a

”Vidio sam hrvatski MIG 21 oboren u Krajini. Hrvati su tvrdili da je taj MIG ranije pripadao JNA odnosno JVV/JVA ( Jugoslovenskom Vojnom Vazduhoplovstvu ili Vojnoj Avijaciji kako hocete).
Medjutim bilo je ocigledno da je taj MIG 21 pripadao ratnoj floti Istocne Njemacke. Naime imao je istocnonjemacki radar u kabini. Znali smo da oruzje stize i Istocne Njemacke i da se akomulira u Hrvatskoj i kamuflira da lici na ono koje je pripadalo JNA. Opce je poznato da pri ujedinjenju Njemacke nije bilo potrebe za oruzje akomulirano u Istocnoj Njemackoj i da je to oruzije prodano ili poklonjeno, u ovome slucaju nekim dijelom Sloveniji a najvise Hrvatskoj uz blagoslov vlade ujedinjene Njemacke. Nije poistojao drugi nacin za snabdjevanje ovako teskim naoruzanjem”
Anonimni agent engleske MI6

Naoruzavajuci tajno separatiste, Njemci su u isto vrijeme upozoravali jugoslovenske vlasti i tadasnjega premijera Antu Markovica da nesmiju upotrijebiti JNA u nasilnom ocuvanju federacije. Ante Markovic, Hrvat koji se zalagao za jedinstvenu Jugoslaviju, bio je na celu razjedinjene vlade i nije se mogao oduprijeti Njemackome pritisku. SAD su ga podrzavale kao reformistu, ali Markovic nije bio u stanju da odrzi slabu podjeljenu vladu pred izazovima koji su ih cekali.

” U mojim ocima je on uvijek radio solo. Bio je dobrodosao u Bijeloj Kuci ali kod svoje kuce nije imao potpunu podrsku vlade niti svojih saradnika. U tom smilu nije mogao uciniti nista vec ostati gubitnik. Samo je odrzavao iluziju da Jugoslavija moze opstati.”
Anonimni agent CIA kasnije NSA

JNA koja je drzala zemlju na okupu, postala je sada meta onih koji su htijeli sa se otcijepe. Tokom mitinga hrvatskih separatista u Splitu, u maju 1991, demonstranti su udavili mladoga vojnija JNA, na transporteru i njegovo mrtvo tijelo bacilli na plocnik. Ovakvi i slicni dogadjaji su bili ostvarenje predvidjanja koje je dala CIA.

” U 10. mjesecu 1990 CIA je rekla da se Jugoslavija suocava sa mogucim nasilnim raspadom i to u roku od 6 mjeseci, ali nitko iz visih esalona vlasti nije na to obratio paznju.” Isti agent CIA/NSA

U 6. mjesecu 1991. americki drzavni sekretar, James Baker, odlucio je da ucini pokusaj da se sprijeci izbijanje rata. Otisao je u Beograd da bi se sastao sa liderima svih 6 republika. Njegova poruka njima je bila da se niko ne usudi da poduzme korake sa kojima se ostali ne sloze.
Kucan i Tudjman su na drugu ruku bili uvjereni da mogu ignorisati americkoga drzavnoga sekretara. Imajuci potpunu podrsku Njemacke ( Gensera) i Austije ( Alojza Moka) oni proglasavaju nezavisnost samo 5 dana kasnije, 25.06.
Ciklus nasilja koji ce unistiti Jugoslaviju pokrenut je naredbom Kucana koji je od, nemu lojalnih trupa, trazio da zauzmu granicne prelaze koji su bili pod kontrolom JNA (prema Austriji i Italiji) kao i da podkontrolu dovedu glavni grad Ljubljanu. Zauzevsi Ljubljanu ili kako bi to neki slovenci slovenci rekli, oslobodivsi Ljubljanu, svecanom smotrom skinute su zastave SFRJ i SR Slovenije i zamjenute Danasnjom zastavom Slovenije.

Slovenci su tada smatrali sa su imali svako pravo skinuti zastave i ukinuti internacionalno priznate granice SFRJ. Beograd nije ni jednoka trenutka ocekivao oruzano nasilje. Da bi izbjegao nasilje ili eventualno krvoprolice, general JNA, Andrija Raseta privatno je pozvao predsjednika Kucana i rekao mu da vecina vojske pod njegovom komandom, to jeste JNA, uopce nenosi bojebu municiju.

Slovenci su medjutim bili spremni. Ohrabrenja su dolazila i Njemacke i Austrije, ciji ministri vanjskih poslova predvidjeli da ce Slovenija i Hrvatska i kasnije BiH dobiti veliki medjunarodni publicitet svojim ratom ostataka komunizma u evropi i ratom za nezavisnost, koji to u sustini uopce nije ni bio.
Da bi demonstrirao podrsku slovenskim separatistima, njemacki ministar genser je otputovao na jugoslovensku granicu da bi se tamo sastao sa Kucanom a u isto vrijeme ponovo da upozori Markovica i federalnu armiju ( JNA) da ni slucajno ne pokusa koristiti silu radi ocuvanja kontrole nad saveznom granicom. Kucan je tom prilikom nalozio svjim vojnicima da pucaju na federalne trupe, ukljucujuci i one koji nisu ni nosili bojevu municiju.
Suocen sa medjunarodnim pritiskom koji je vodjen od strane njemacke, premijer Markovic dao je naredjenje federalnoj armiji ( JNA koja je josuvijek u to vrijeme bila bila sastavljena od svih naroda i narodnosti) da se u potpunosti povuce iz Slovenije, bez ozbiljnijeg pokusaja da se suprotstavi slovenskim separatistima. Samim time pokusavajuci da se izbjegne prolivanje krvi.
Slovenski lideri i njihovi spin-doktori su tada izveli sjajan propagandni potez. Naime strani reporteri su drzani u podzemnom medija centru i hranjeni informacijama od strane vlade Slovenije, da su slovenske snage uspijele u svojoj borbi za samostalnost i savladale 4. po snazi vojsku u Evropi. Novinari su rutinski slali izmisljene izvjestaje o velikim i krvavim borbama Borbe od kojih se neke nikada nisu di desile.

(pitanje za publiku: koliko je od vas gledalo CNN, BBC, NBC ili EuroNews u to vrijeme, a koliko je svoje informacije dobijalo od strane jugoslovenskih tv i radio stanica? Za one koji nisu imali priliku pogledati CNN ili BBC i ostale obavezno probajte naci neke od tih snimaka i reportaza, uporedite ih sa ovim drugim i sami ce te steci velicinu propagande ”novoslovenske” vlade.)

” Dogadjaji u Sloveniji u vrijeme proglasenja njihove nezavisnosti prikazivani su na televiziji kao agresija JNA na Sloveniju, a ne kao secesija Slovenije koja je to ustvari i bila.”

( u ovome trenutku bih zelio napomenuti da svi gradjani Slovenije nisu bili iza tadasnje novoizabrane vlade. Podsjecam citaoce na demonstracije u Ljubljani i Gorici kao i sire, i hapsenje demonstranata sa zastavama SFRJ. Kasnije se u medijima govorilo o Srbima sa Kosova kao i iz BiH koji su tamo dosli protestirati. Ustvari rijec je bila o slovencima koji su bili protiv secesije Slovenije od SFRJ. U to vrijeme su pripremane demonstracije u Sloveniji i Hrvatskoj od strane Milosevica i negovih pristasa ali taj konvoj ljudi nikada nije presao granicu Hrvatske. Dosavsi to informacija o Milosevicevom propalom pokusaju prebacivanja svojih pristasa u Sloveniju i saznavsi o njihovom neuspijehu, slovenska vlada je to iskoristila u svoju korist)

Manipulacija stranih novinara je nastavljena u slijedecim ratovima za secesiju. U Hrvatskoj i BiH. Stalno je naglasavano da je JNA okupatorska vojska kojom mahom dominiraju Srbi. Tada i u to vrijeme, situacija je bila drugacija. U to vrijeme Nacelnik Generalstaba JNA Veljko Kadijevic je bio iz mjesanoga braka ( ili ako hocete polu Hrvat polu Srbin), komandant vazruhoplovstva, Zvonko Jurjevic, je bio Hrvat, a glavnokomandujuci mornarice, admiral Stane Brovet, bio je Slovenac. Federalna armija ( JNA) koja je drzala Jugoslaviju na okupu, to je cinila bez krsenja ljudskih prava. Na tome je insistirao Tito. Kao rezultat toga na odredjenim mjestima pripadnici vojske su cak bili lokalno stanovnistvo. Bilo je apsurdno u to vrijeme nazvati JNA okupatorskom silom. Na drugoj strani, naime na Zapadu politicari niti stanovnistvo, ili obicni ljudi ako hocete, nisu bili dovoljno svijesni ili upoznati sa time, tako da su se stvorili uslovi za raspad drzave koja je bila Jugoslavija.

Dok su njemacki i austriski lideri vjerovali da se Slovenija i Hrvatska mogu odvojiti bez rata sirih razmjera, SAD je vjerovao drugacije. Americki drzavni sekretar, James Baker, je tom prilikom rekao ako se Jugoslavija ne raspadne mirnim putem, doci ce do krvavoga gradjanskoga rata.

Ona se nije raspala mirnim putem, iako to mnogi misle, vec jednostavnom odlukom o nezavisnosti pojedinih republika od strane vladajuceg sloja, odnosno secesijom. Slovenija i Hrvatska su samostalno i bez konsultacije sa parlamentom u Beogradu, a podpomognuti od strane Njemacke i Austije, nasilno preuzeli granicne prelaze. To znaci da je problem bio u tome sto je nezavisnost postignuta jednostranim odlukama a ne mirnim pregovorima. To je na drugu ruku bilo ne samo protiv ustava SFRJ vec i akt sile i samim time krsenje Helsinskih Principa ili Sporazuma u Helsinkiju. Medjutim, evropske sile kao i SAD su na kraju priznale Sloveniju pa potom Hrvatsku i BiH kao nezavisne drzave i primile ih u UN, tj. krsenje svih medjunarodnih sporazuma o osamostaljenju.
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Samo zajedno smo jaci.

walter Offline



Beiträge: 139

07.02.2005 20:40
#7 RE:Saznanja sa svih strana. Prilog drug Vede antworten

Iako se vecina evropskih zemalja protivila razpadu Jugoslavije ( citaj samo javno i u medijima) ukljucujuci Englesku, Francusku i Rusiju, samo su SAD-e bile dovoljno jake suprotstaviti se Njemackoj. Zbog odluke koja ce imati dalekosezne posljedice, Amerika je odlucila ipak neprihvatiti taj izazov.

”Imali smo naredjenje da drzimo SAD po stani da izbjegnemo odgovornost za konacni sukob ili njegovo odvijanje i rijesavanje. Analiticari CIA su vidjeli da ce se situacija pogorsati i da Evropljani nece moci rijesiti problem u koji su se upletali.” bivsi agent CIA Geoerge Kenny

Tokom istorije SAD su podrzavale multietnicku Jugoslaviju iz razloga ili sa ciljem da se stabilizuje region kao i da se postavi buffer ili barijera njemackoj ekspanziji. U sustini Jugoslavija, unijaneki bi rekli 3 neki 4 slovenska naroda, nikada se nebi ujedinila 1918. bez podrske predsjednika SAD Vudrov Vilson/Woodrow Wilson. Na mirovnoj konferenciji u Versaju. Opste poznato je svima da je nas mali kutak balkana uvijek bio na raskrsnici puteva. Od rimljana og turaka i austrougara.

Dinastija Habsburga su se pak prvi koristili taktikom ”zavadi pa vladaj” da bi zadrzali kontrolu. Drzeci pd svojom upravom velike djelove Jugoslavije, u zavadi su drzali Slovence, Hrvate, Srbe i Muslimane umjesto da ih ujedine u zajednickom interesu. To znaci da ujedinjenje juznih slavena nije bilo niti moguce do okoncanja I. svjetskoga rata i raspada Austro- Ugarske monarkije. Uz pomoc SAD-a prva Jugoslavija je stvorena 1918.
Od pocetka osudjena na propast, prva Jugoslavija se uglavnom psominje kao vjestacka tvorevina u kojoj du bili dominantni Srbi.
( U taj dio nase istorije ili povjesti ne zelim se uopce upletati zbog nedovoljnog poznavanja situacije).

1945. NOVJ-e sa Marsalom Titom na celu oslobadja teritoriju Jugoslavije od strane nacisticke Njemacke i fasisticke Italije kao i njihovih sluga ( cetnika i ustasa). Odbacuje ikakve veze sa starom Jugoslavijom i monarkijom i jedino sto se zadrzava je ideja o ujedinjenju juznih slavena. Socijalisticka Jugoslavija je stvorena. Na Zapadu, u uzim i sirim krugovima poznata kao tamnica komunizma, a nama bolje poznata kao zemlja bratstva i jedinstva.
Kada je Tito 1948 zajedno sa CKSKJ odluco udaljiti Jugoslaviju od SSSR-a i istocnoga bloka, SAD-e su uskocile sa vojnom i materijalnom pomoci kao i ekonomskim zajmovima da bi iz svoga interesa podrzali buffer ili tampon zonu izmedju kapitalistickoga Zapada i komunistickoga Istoka (NATO vs. Warsaw Packt).
Poslije okoncanja hladnoga rata i raspada SSSR-a ( citaj izdajom SK SSSR-a), SAD proglasavaju novi svjetski poredak. Poredak koji je insistirao ili se bazirao na ekonomskom takmicenju umjesto na antikomunizmu ( citaj mrznja prema komunizmu ne nestaje vec je u fokusu iscrpljivanje svih gospodarskih dobara kao i prirodnih recursa iz zemalja bivsega Varsavskoga pakta)
Nestankom opasnosti od SSSR-a i uspostavljenjem Gorbacovljevih ”ekonomskih reformi” krajem 1980-ih, ”saradnjom” NATO-a i Varsavskoga pakta doslo je do pada interesovanja za Jugoslaviju. ( citaj vise nikome nismo bili strateski potrebni ili tacnije postali smo irelevantni).

1989. americki ambasador u jugoslaviji je cak obavjestio jugoslovenske vlasti o tome da Jugoslavija vise nije strateski znacajna niti SAD-a niti zapadnim silama. Tako je mili moji SFR Jugoslavija postala nepotrebna. Kao takva kakva je bila, zemlja socijalnog prosperiteta, radnickoga samoupravljanja i bratstva i jedinstva, a pored toga poslijednja zemlja socijalizma u Evropi sa 4. po velicini vijnom silom u Evpropi, trebala je platiti i to sa kamatama istorije.

Medjnarodni zajmovi su ukinuti, sto je momentalno izazvalo trocifrenu inflaciju.
U svojoj analizi Daytonskog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, novembra 1995, kanadski autor Michel Chussodovsky je primijetio slijedece:

"Raspad jugoslovenske federacije ima direktan odnos sa makro-ekonomskim restrukturisanjem koje je nametnuto beogradskoj vladi od strane njenih spoljasnjih kreditora. Ovaj program preuzet u nekoliko faza od 1980, je doprinio zapocinjanju raspada nacionalne ekonomije, sto je dovelo do dezintegracije industrijskog sektora i pojedinacno demontiranje sistema socijalnog osiguranja. Tendencije otcjepljenja, koje su se napajale od socijalnih i etnickih podjela, su pojacale tempo baš tokom perioda brutalnog osiromašenja jugoslovenskog stanovništva."
[Michel Chussodovsky, The Globalisation of Poverty pp. 243-244]

U svojoj studiji balkanske krize, koju je obavila 1995. za Brookings Institut, Susan Woodward se protivrijecila scenariju Washingtona, prema kojem su "lupeske drzave" izniknule u svijetu poslije-hladnog rata "pod vodstvom 'novih Hitlera' kao što su Sadam Husein u Iraku i Slobodan Milosevic, koji krse sve norme civilizovanog ponašanja i da ih treba kazniti da bi se zaštitile ove norme i da bi se zaštitili nevini ljudi." [ Susan Woodward, Balkan Tragedy p. 7]

Niti je rascjep Jugoslavije, ona je insistirala, rezultat porast etnickih napetosti i sukoba koji su bili drzani u nekakvom "dubokom zamrzavanju" tokom prošlih 40 godina.

Pravilnije bi bilo reci, stvarno porijeklo raspada civilnog i politickog reda lezi u ekonomskom padu prouzrokovanom vecinom od programa otplacivanja duga kojeg su nametnuli Internacionalni Monetarni Fond i druge internacionalne financijske institucije.

"Više od decenije ovih surovih mjera i životnog standarda u padu, korozirali su socijalnu osnovu i prava i osiguranja na koje su se osobe i porodice do sada oslanjali. Normalni politički sukobi oko ekonomskih sredstava između centralnih i regionalnih vlada, i oko ekonomskih i političkih reformi paketa za otplatu spoljnog duga su postali ustavni sukobi, i potom je to postala kriza same države među političarima koji nisu bili voljni da čine ustupke." [op cit p. 15]

Uzrocni odnos izmedju programa otplate duga koji je nametnula IMF i rascjepa Jugoslavije je takodjer tema nedavnog postinga na Polyconomics, Inc. veb sajtu (http://www.polyconomics.com) od strane direktora sajta Jude Wanniskija, bivseg pomocnika urednika Wall Street Journala. Wanniski je poslao biljesku sekretaru drzave SAD-a Madeleine Albrightu. Ta biljeska je sadrzavala izvjestaj kojeg je pripremio tadasnji clan Polyeconomicsa Criton Zoakos maja 1993.

"1987," Zakos je napisao, "stara Jugoslavija, i sa svim svojim tragicnim slabostima, je i dalje funkcionisala. Internacionalni Monetarni Fond je onda preuzeo ekonomsku politiku u svoje ruke, namecuci nekoliko veoma dobro poznatih šok terapija: devalvacija dinara, smrzavanje plata i dekontrola cijena--dizajnirane po principima Harvard/MIT udzbenika ekonomije, namijenjenim da spusti plate do nivoa na kojem bi one bile internacionalno konkurentne. Dok se ekonomija stezala od ovog soka, prihodi centralnoj vladi su pali, sto je zapocelo pritisak od IMF-a da podigne poreze da bi uravnotezila budzet. …

"Ove centrifugalne sile su pocele da cijepaju federaciju, kada su bogatije provincije Hrvatske i Slovenije odbile da im sredstva budu iscrpljena za potrebe siromasnijih provincija. Baš kao što se Sovjetski Savez raspao kad je IMF primorala vladu Gorbaceva da devalvira rublju, Jugoslavija se slomila na komade dok su etnicka i religiozna rivalstva ponovo izbila u pokusaju da se kontrolisu ekonomska sredstva, koja su se sve brze suzavala. …

"Kad je IMF sok terapija udarila po Jugoslaviji, pocetni oblik socijalnih nemira nije bio etnicki sukob nego masivni i ponavljani strajkovi i radnicke akcije. 1988, poduzetljiv novinar SAD-a zaposlen u Beogradu, kome je bilo teško da pronadje etnickih strasti je izjavio: ' "Bio bi Srbin, Bosanac, šta bilo--Uzebekistanac--napravio bi svoje oci kose, samo kad bi imao novca,"kaže Zoran, beogradski taksista, rastezuci kožu oko svojih ociju da bi napravio poentu.' Obicni ljudi su postali etnicka cudovista jedino kada su im svi izbori za normalan ekonomski zivot bili uništeni. 'Etnicko ciscenje' se pojavilo jedino kada je 'sok terapija' obavila svoj posao."

Prema tome, kao sto Woodward pravilno primjećuje u svojoj studiji: "da se jugoslovenska kriza objasni kao rezultat etnicke mržnje znaci obrnuti pricu i poceti sa njenog kraja."
[Woodward op cit p. 18]
_________________

Samo zajedno smo jaci.

walter Offline



Beiträge: 139

07.02.2005 20:42
#8 RE:Saznanja sa svih strana. Prilog drug Vede antworten

Posljedice po Jugoslaviju nisu bili nista manje katastrofalne. Spoljni dug Jugoslavije, koji je bio 2 milijarde dolara 1970, se popeo na 6 milijardi dolara 1975. Do 1980, dug je iznosio 20 milijardi dolara, sto je predstavljalo preko cetvrtine nacionalne zarade, dok je otplata duga zauzimala nekih 20% zarade od izvoza.

Regulisanje i otplata duga je dovelo do povecanog rascjepa i podjele federalne republike. Vecina industrijskog razvoja se odvijalo na sjeveru zemlje, u Hrvatskoj i Sloveniji, dok ih je jug zemlje snabdijevao sirovinama za proizvodnju. Dok su relativne cijene sirovina padale, tako su se i ekonomske nejednakosti izmedju republika povecavale, sto je dovelo do povecanih napetosti i zahtjeva od sjevernih republika za vecu autonomiju.

Dok su IMF i druge financijske institucije vrsile pritisak na federalnu vladu da smanje spoljni dug putem povećanja izvoza, rezultirajuce odvracanje proizvodnje od domace potrosnje je dovelo do postepenog pada zivotnog standarda tokom 1980-ih.

Izmedju 1979. i 1985, stvarni licni dohodak radnika u "drustvenom sektoru" je pao za 25%, i pretpostavlja se da je do 1989. nekih 60% jugoslovenskih radnika zivjelo na, ili ispod minimalnog nivoa garantovanog od države. Standard života je pao za 40% od 1982. do 1989.

Opisujuci djelovanje ovog ekonomskog mehanizma, britanski ekonomista Michael Barratt Brown je napisao:

"Izgledalo je da nije bilo i zaista tu nije bilo nade. Isti ekonomski lijek je bio propisivan svim zemljama u razvoju koje duguju, a isto tako i komunističkom svijetu. 'Izvozite vise i isplatite svoje dugove!' skandirali su IMF i Svjetska Banka; i sto su zemlje duznice vise izvozile istu robu, pretezno nepreradjene sirovine, sve vise su im cijene izvoza padale na svjetskim trzistima, dok su cijene njihovih uvoza iz industrijalizovanih zemalja i njihove kamatne stope nastavljale da rastu."
[Michael Barratt Brown, "The War in Yugoslavia and the Debt Burden" in Capital and Class No 50, 1993]

Sa raspadanjem staljinistickih rezima u Istocnoj Evropi 1989, IMF-ov program restrukturisanja ekonomije se ubrzao. Osnovni ciljevi i za Istocnu Evropu i Jugoslaviju su vec bili formulisani u SAD Direktivi Odluka za Nacionalnu Sigurnost (US National Security Decision Directive) 1982, koja je pozvala na "povecane napore da se promovise 'tiha revolucija' da bi se zbacile komunisticke vlade i partije", i za integraciju Istocne Evrope u ekonomiju koja je orijentisana ka kapitalistickom trzistu. [Chussodovsky op cit p. 244]

Impakt na Jugoslaviju od ovih IMF diktata se pokazuje u slijedećim ciframa. U periodu izmedju 1966-79, rast industrijske proizvodnje je u prosjeku iznosio 7,1% godisnje. Poslije prve faze makro-ekonomskih reformi, on je pao na 2,8% u periodu 1980-87, i onda je pao na nulu u 1987-88, i potom propao do -10,6% u 1990.

Ali su cak i surovije ekonomske mjere slijedile. Januara 1990, sporazum koji je potpisan sa IMF-om je odredio da se izdaci za drzavne troskove srezu do te mjere da bi to predstavljalo 5% od bruto domaceg proizvoda ( BMP) zemlje.

Kao sto profesor Chussodovski objasnjava o ovom procesu, posljedice toga nisu bile nista manje od katastrofalnih.

"Dok je inflacija nagrizala zarade, IMF je naredio zamrzavanje plata na njihove nivoe od sredine novembra 1989. I pored fiksiranja dinara na deutschmarki, cijene su rasle neobuzdano. Stvarne plate su propale za 41% u prvih sest mjeseci 1990. Inflacija 1990. se kretala oko 70%. Januara 1991, izvrsena je jos jedna devalvacija dinara od 30%, dovodeci do jos jedne runde poskupljenja. Inflacija se kretala oko 140% 1991, sto je skocilo na 937 i 1.134% za godine 1992. i 1993.”

"U ekonomski paket mjera u januaru 1990. je takodjer bila ukljucena puna konvertibilnost dinara, oslobadjanje kamatnih stopa i dalje smanjivanje kolicine uvoza. Inostrani kreditori su bili u punoj kontroli jugoslovenske monetarne politike: sporazum koji je bio potpisan sa IMF-om je sprijecavao jugoslovensku federalnu vladu da ima pristup kreditu iz svoje Centralne Banke (Narodne Banke Jugoslavije). Ovaj uslov je doslovno paralizovao izvrsavanje budzeta i osakatio mogucnost federalne drzave da financira svoje ekonomske i socijalne programe. I jos uz to, deregulisanje komercijalnog kredita uz reforme bankovnog sistema je stvorilo prave uslove za jos dalju propast investicija od strane drzavnih preduzeca”.

"Zamrzavanje svih transfer isplata republikama je stvorilo stanje 'de fakto (nesluzbenog) otcjepljenja'. Ispunjavanje ovih uslova (koji su sadrzani u sporazumu potpisanim sa IMF-om) je takodje bio dio sporazuma o (planiranju isplata) duga, koji se postigao sa pariskim i londonskim klubovima [jedni od glavnih zapadnih financijskih institucija]. Kriza budzeta kojom je kumovao IMF je uzrokovala propast federalne financijske strukture. Ova situacija je na neki nacin dosla kao fait accopmli (gotova stvar), prije zvanicne deklaracije od Hrvatske i Slovenije za otcjepljenje juna 1991. Politicki pritisci na Beograd od strane Evropske Unije, kombinovani sa teznjama Njemacke da uvuce Balkan u svoju geo-politicku orbitu, je takodje dala podstrek za proces otcjepljenja. Ali su ekonomski i drustveni uslovi za raspad federacije, koji su rezultirali od deset godina 'strukturalnog regulisanja', vec bili cvrsto postavljeni." [Chussodovsky op cit pp. 246-247]

Jedno od glavnih zahtjeva IMF-a je bilo da federalna vlada i financijsko rukovodstvo prestanu financirati preduzeća koja "prave gubitke". 1989. je nekih 248 preduzeca bilo likvidirano i 89.400 radnika otpusteno. Ali nije se na tome zavrsilo. Prvih devet mjeseci 1990. je daljnjih 889 preduzeća sa 525.000 radnika bilo izlozeno postupcima bankropcije, sa najvecom koncentracijom takvih firmi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Kosovu.

Septembra 1990, Svjetska Banka je iznijela pretpostavku da je tu bilo jos 2.435 preduzeca "u gubitku", sa kombinovanom radnom snagom od 1,3 miliona radnika, od preostalog ukupnog broja od 7.531 preduzeca. Kao što Chussodovsky primjećuje:
"Imajuci u vidu da je 600.000 radnika vec bilo otpušteno iz propalih bankroptiranih firmi prije septembra 1990, ove cifre sugerišu da je nekih 1,9 miliona radnika (od ukupno 2,7 miliona) bilo klasifikovano kao 'suvisno', tj., bez posla. 'Insolventne' firme koje su se koncentrisale na energiju, tesku industriju, preradu metala, sumarstvo i tekstil su bile medju najvecim industrijskim preduzecima u zemlji, predstavljajuci (septembra 1990.) 49,7% ukupne (preostale i zaposlene) industrijske radne snage." [Chussodovsky op cit p. 251]
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 82
Wohnort: EU - Nazalost nisam na svome ognjistu!
Verfasst am: 25.01.2005, 21:21 Titel: Nova kolonizacija

--------------------------------------------------------------------------------

To sto ove ekonomske statistike podvlace je da posljednja intervencija NATO sila nije nista drugo nego nastavak ove politike koja se vodila u prethodnom periodu sa drugim, tj., vojnim sredstvima--unistenje svih tekovina prethodnog ekonomskog i drustvenog razvoja Jugoslavije, i transformacija cijelog ovog podrucja u jednu vrstu polu-kolonije velikih kapitalistickih sila.

Nigdje se ovaj proces ne vidi jasnije nego u Bosni i Hercegovini. Pod Daytonskim sporazumima od novembra 1995, ovi ciljevi su bili ispisani u ustav ove nove "republike". Takozvanom Visokom Predstavniku, kojeg su postavile SAD i Evropska Zajednica, su data puna izvrsna prava sa autoritetom da ponisti odluke obe vlade, i Bosanske Federacije, i Republike Srpske.

Ekonomska politika je stavljena u ruke glavnih medjunarodnih financijskih institucija. Ustav je naglasio da bi prvog guvernera Centralne Banke Bosne i Hercegovine trebalo da postavi IMF i da on "ne smije da bude gradjanin Bosne i Hercegovine ili susjedne drzave…"

I jos uz to, Centralna Banka ne smije da vodi samostalnu ekonomsku politiku, i za prvih sest godina "ne smije da prosiri kredit stvaranjem novca, djelujuci na ovaj nacin kao valutna komora (currency board)." To jeste, moze samo da izda papirnu valutu ako ima puno pokrice od vrijednosti (holdings) od strane valute. Medjunarodnim kreditima nije bilo dopusteno da financiraju ekonomsku obnovu, ali se koriste da financiraju vojno prisustvo pod Daytonskim sporazumom, kao i otplatu dugova medjunarodnim kreditorima. [ Chussodovsky op cit p. 256]

Posto su osigurali efektivnu rekolonizaciju Bosne i Hercegovine, imperijalisticke sile, pod vodstvom SAD-a, su sada poceli da prosiruju ovaj proces na ostatak Jugoslavije. Kao sto to tekst sporazuma u Rambouilletu cisto razjasnjava,

” NATO-va vojna intervencija nikada nije imala namjeru da se ogranici samo na Kosovo, vec je predvidjela okupaciju cijele Jugoslavije”.

Ukratko, iza ove navale propagande, "objektivan mehanizam dogadjaja" nije nista drugo nego teznja da se citavo ovo podrucje ponovo kolonizuje.

No vratimo se nazad na temu. Dakle ukratko, u vremenu ”sok terapija”savezna vlada je u tom trenutku morala zahtjevati surove ekonomske mjere od svih republika u federaciji. Ti zahtjevi su naveli posebno Sloveniju u pocetku a kasnije i Republiku Hrvatsku da se pobune protiv tzv. ekonomskih reformi na konstitutcionom nivou.
U ovome trenutku u nasoj istoriji, Americki politicari bi rado rekli da su oni bili spremni pomoci Jugoslaviji u tim teskim trenutcima, medjutim svaki takav pokusaj ”Americke ekonomske pomoci” doveo bi do sukoba Vasingtona i Njemacke, koja je uzivala u prvom osjecaju prave politicke moci od raspada III. Rajha. ( citaj americka propaganda i nista vise!)

Osim toga americki predsjednik, Bush Senior, dodjelio je Njemackoj status posebnih odnosa. Odnosa slicnih onima koje Amerika uziva sa Engleskom. To je ucinjeno od strane SAD-a smatrajuci da Njemacka mora odigrati kljucnu ulogu u integraciji Istocne i Centralne Evrope na Zapad, jer Njemacka ima nacionalni interes. Rijec je naime o njenim susjedima a Njemacka je uzivala status finansiski najmocnije zemlje Evrope ( citaj jesmo se usrecili i ne samo mi). U periodu poslije hladnoga rata, Njemacka je ocigledno ponovo htijela da kolonizuje Balkan. SAD se oslanjala na Njemacku moc i uticaj u stabilizaciji Istocne Evrope, na svoju dominaciju kroz EU i potencionalni pozitivni utjecaj na zemlje bivsega Varsavskoga Pakta. To je bio program.
Problem je bila jedna veoma vazna zemlja koja je stajala na tom putu sirenja kapitalizma. To je bila nasa SFR jugoslavija.
_________________
"Kuca cvijeca nikad nije sama, tebe nema al zivis u nama, kuca cvijeca gde cvijetaju ruze, necemo te zaboravit druze..." NIKADA

Nach oben


vedo|SFRJ

Anmeldungsdatum: 27.11.2004
Beiträge: 82
Wohnort: EU - Nazalost nisam na svome ognjistu!
Verfasst am: 25.01.2005, 21:22 Titel: Teret Istorije

--------------------------------------------------------------------------------

Dok se vecina stanovnistva Hvatske lomila oko toga dali da ostanu u Jugoslaviji, separatiste u Hrvatskoj su vodili najekstremniji elementi (citaj pronacisticke ustase).

Novinar New York Times-a, Em Rozenthal je pisao:

“ Hitler nije imao lojalnije saveznike i voljnije ubice od fasista u Hrvatskoj”.

Sada su se vracali poslije pedeset godina iz onoga sto je trebalo biti njihov konacni poraz. Opce poznato da je A. Hitler smatrao Jugoslaviju kao vjestacku tvorevinu omrazene Versajske mirovne konferencije. Da bi je kao takvu unistio stvorio je marionetsku drzavu, Veliku Hrvatsku, kojoj je pripadala i BiH, na celu sa fanatickim fasistickim vodjom Pavelicem. Isti taj koje je ucestvovao u zavjeri u kojoj je ubijen kralj Aleksandar u Marseju 1934. Pavelic je izabran za vodju od strane nacisticke Njemacke najvise zbog njegove sloznosti sa Hitlerom oko “konacnoga rijesenja” za Jevreje. I on nije krio da zeli taj plan upotrijebiti na podrucju Jugoslavije. Cak sta vise “konacno rijesenje” je modificirano tako da se odnosilo, pored Jevreja, i na Srbe, Rome, komuniste i sve ostale koji bi se suprostavili nacistickoj Njemackoj, Velikoj Hrvatskoj ili Italiji.

Simon Visental, koji je godinama trazio ustaske bjegunce zajedno sa ostalim nacistickim ratnim zlocincima, rekao je u jednome intrvjuu:

”Moram priznati, opsjednut sam kriminalnim karakterom nezavisne drzave hrvatske. Cak su i Njemci bilo zgrozeni zlocinima koji su se tamo desavali.”

Koliko je civila tamo stradalo? Hitlerov izaslanik za Balkan, Herman Nojbaher, zapisao je sledece:

”Ustaske vodje se hvale da su samo pravoslavnih Srba pobili oko milion. Po mojoj procjeni i na osnovu istrage taj se broj krece oko 750 000.”

Vecina je stradala u logorima kao ”Radna Sluzba Ustaske Odbrane Sabirni Logor broj III” bolje poznat kao Jasenovac ali se mora navesti da nije samo rijec o Srbima vec svima onima koji nisu bili na njihovoj strani ukljucujuci Hrvate.

Unistenje Srba, Jevreja i Cigana u Sarajevu je bio glavni zadatak muslimanskih vlasti koje su, uz odredjen broj izuzetaka, saradjivale sa Trecim Rajhom i NDH. U okupiranoj BiH, koja je takodje bila pod patronatom Njemacke, odnosno dio NDH, postojalo je snazno muslimansko krilo koje je bilo jako anti-zapadno orijentisamo. To je krilo predstavljao jerusalimski muftija. Poznat za svoje zestoke napade na zapad.

On je bukvalno doveden na vlast u Sarajevo gdije ga je docekala odusevljena masa. Ovdije je dobro napomenuti da je ova saradnja bio vise nego ista odgovor srpskom stanovnistvu, ili osveta ako hocete, za proganjanja i kasapljenja muslimana iz Hercegovine, Istocne i Centralne Bosne, Sandzaka i Crne Gore, od strane cetnickih paravojnih formacija pod vodstvom ”royaliste” Dragoljuba Mihajlovica, bolje poznatoga kao Djeneral Draza.

Po zavrsetku II. svjetskoga rata, BiH I Hrvatska se nikada do kraja nisu odrekle svoje nacisticke, niti se Srbija i donekle Crna Gora nisu odrekli svoga dijela mracne i neljudske proslosti. Svi su ti ekstremni desnicarski dijelovi ostali sakriveni i zamrznuti ispod Titove politike bratstva i jedinstva.
1980,, poslije smrti Druga Tita, isti su se ti zamrznuti ekstremni djelovi poceli polagano odmrzavati. Desnicarske emigrantske organizacije su pocele da izlaze u javnost. U New York Times-u je izmedju ostaloga i clanak u kojem se govorilo kako jugoslavija nece prezivjeti.
Uz clanak je objavljena karta na kojoj je cijela bosna prikazana kao dio Hrvatske. Ta je mapa skoro indenticna onoj nacistickoj kreaciji (NDH).

1990-te, dok je komunizam nestajao u Evropi, hrvatski su separatisti usmjerili svoju nadu ka bivsem generalu u JNA, Franji Tudjmanu, koga je 70-tih godina Tito zatvorio zbog izrazitoga nacionalizma. Poslije izlazka iz zatvora, dok je Tito jos bio ziv, on se tada okrenuo ili zalagao za rasisticku formu nacionalizma. Umjesto da po izlasku iz zatvora, radi ono sto bi se ocekivalo od disidenta i da kaze zbogom komunizmu, om je rekao to sve nema velike veze sa rezimom vec da su Srbi krivi za sve.
Tudjman je za svoj dolazak na vlast dobio znacajnu pomoc iz inostranstva.

”Njemacka tajna sluzba je tokom 80-tih bila izuzetno aktivna u Hrvatskoj i sirom Jugoslavije. Njen zadatak je bilo povezivanje tzv. ”komunistickih nacionalista” ili gradjenje mostova izmedju nacionalista kao Tudjmana i Mesica, sa ustaskom emigracijom u dijespori. To je podrazumjevalo sve ljude od znacaja i uticaja koji su 1945 izbjegli partizane i Blajburg i naseli se po dijespori.”
CIA predavanje o Balkanu

Tudjnamu je bilo korisno da se dogovori sa njima. Sa obzirom na njegov ksenofobicni nastup, tu zapravo nije ni bilo problema. Problem je tek nastao kada je pokusao da proda svoja uvjeranja Zapadu. Uprkos svemu, uspio je u tome, djelom zato sto je imao jako dobar lobi, mnogo efikasniji od srpskoga ili bilo kojega drugoga, djelimicno zato sto je znao sakriti svoje prave namjere u pocetku.
Tudjman je cesto dovodio u neprijatnu situaciju svoga najvecega mentora, njemackoga kancelara Kola. Kao naprimjer knjigom koju je napisao pod nazivom Bespuca. U knjizi se znatno umanjuju zlocini ustaskoga pokreta i tvrdi izmedju ostaloga da je holokaust predimenzioniran.
Slijede poznati komentari kao ” Hvala Bogu, moja zena nije ni Srpkinja ni Jevrejka”

Za zastavu, neki bi na zapadu rekli, Tudjman je izabrao repliku one koja se vijorila za vrijeme NDH (citaj sahovnicu). To je sasvim netacno. Sahovnica je bila sastavni dio i grba SR Hrvatske za vrijeme SFRJ isto kao i cetiri C (s) u Srbiji, Triglav u Sloveniji ili sunce u Makedoniji. Tacno je da se sahovnica vijorila za vrijeme NDH ali je sahovnica bila mnogo duze u hrvatskoj istoriji nego fasizam i Ante Pavelic. Izmedju ostaloga, barjak NDH nosi vece karakteristike sa zastavom takozvane HZ HB ( Hrvatske Zajednice Herceg Bosne).

Tudjmanovi antisemitski stavovi su vjesto prikrivan njegovom retorickom podrskom Zapadu, kao i uz pomoc mocne americke agencije za publicitet, Ruder-Fin, New York Times je nasao mjesto za netacno obecanje generala Tudjmana da nece biti odmazde nad ne-hrvatima u Hrvatskoj a narocito Srbima, ukoliko se Hrvatska otcijepi od Jugoslavije.

U isto vrijeme Tudjman objavlja da je ”Hrvatska za Hrvate”, rasisticki slogan ako hocete, koji jasno govori o pravome cilju HDZ-a a posebno se odnosio na znacajnu manjinu Srba u Hrvatskoj. Njih nekih 18% (prije rata) ili ca.600.000 uglavnom skupljenih u Kninu i onome sto je kasnije postalo Kninska Krajina, odnosno Srpska Krajina. To se takodje odnosilo na mjesane brakove, Rome, Jevreje i ostale narode ili manjine.

Punih 6 mjeseci prije nego sto su pocele borbe, Srbi su izbaceni iz vaznijih vladinih organa, medija i policije na isti nacin kao sto je to Milosevic sproveo na svome terenu. Prvi put poslije II. svijetskoga rata, Srbi iz istocne Hrvatske su poceli bjezati preko dunava, a sa istoka prema zapadu stizao je odgovor u vidu cetnickih paravojnih formacija koje su se redovno prebacivale na Hrvatsku teritoriu, masakrirajuci sve pred sobom i pod uzvikom istih parola iz perioda 1941-1945..
U Hrvatskoj su uvedene izjave o lojalnosti. Tko si, sto si, za koga si? To se odnosilo posebno na ne-Hrvate. Oni koji nisu bili Hrvati a nisu potpisali dobili su otkaze sa posla oni koji nisu bili Hrvati a potpisivali redovne izjave bili su otpusteni malo kasnije. ( Ovo se, u prvom mahu, odnosi na Srbe Jevreje i Cigane. Tokom rata u BiH i pogorsavanjem situacije izmedju Muslimana i Hrvata, tada se ono odnosi i na Muslimane).

”Predsjednik repuplike Hrvatske, dr. Franjo Tudjman, dao nam je odobrenje da po prvi put formiramo naoruzane odrede, zbog zastite interesa Hrvatske Demokratske Zajednice...”
Tomislav Mercep (unapredjen u zapovjednika odbrane Vukovara)

Cilj tih odreda je uglavnom bio pljackanje i oduzimanje imovine kao i etnicko ciscenje. Bilo kakva sumlja da je Tudjman licno naredio istjerivanje Srba iz Hrvatske rasprsena je izjavom Tomislava Marcepa, tada viseg funkcijonera HDZ-a. Isti taj ce kasnije u izvjestajima hrvatske policije biti zabiljezen kao zapovjednik odreda smrti. Jedan od dvojice odgovornih za ubijanje neduznih civila i etnicko ciscenje Srba u istocnoj Hrvatskoj tacnije Istocnoj Slavoniji (oko Vukovara i Osjeka), u jesen 1991.
Iako malo poznat zapadnoj odnosno svijetskoj stampi, Mercep je bio varnica koja je zapalila ratni pozar u Slavoniji. Slavonija je postala nastavak krvavoga obracuna koji je ostao zaledjen od 1945, i pocetak bratoubilackoga rata u Jugoslaviji.

Mercepov glavni saradnik u tzv. ”odredima smrti” je bio Branimir Glavas iz Osjeka. Za razliku od vecine ”diskretnih” clanova HDZ-a, Glavas se nije ni trudio kriti svoje odusevljenje ustaskom idejom. Jednom prilikom je pozdravljao povratak ratnih zarobljenika:

” Slobodno recite da ste ustase i jeste! Ponosno glavu gore..”

Dok su neki francuski intelektualci pozdravljali Hrvatsku kao dio ”nove Evrope” stara i poznate sile su bile na djelu. Osjek je postao magnet za neofasisticke grupe koje su se dobrovoljno borile na Glavasevoj strani. Tu su bili britanski skinhedsi, njemacki i austriski neofasisti i naravno sljedbenici francuskoga ekstremiste Jean Mari Le Pen-a.

”This is how we build a nationalist Europe. (Novinar pita) And you leave where tomorrow? We’ll leave for Zagreb to get orders from headquarters, but not from Croat army. We will bee a part of Croatian Defence Organisation. They will take us to our front somewhere in Slavonia.”
Rijeci francuskoga ekstremiste

Ovo bi bio odlican trenutak, ako takav uopce postoji, navesti ostale paravojne formacije koje su skakutale po tom dijelu Hrvatske. Rijec je naime o formacijama ili odredima smrti koji su prebacivani od strane licnosti kao Voislav Seselj, Arkan i ostalih krvolocnij zvijeri sa Srpske strane. Pod njihovom komandom obicno su bile zlikovci i fanatici iz Rusije, Ukrajine, francuske Legije Stranaca, kojekakvi zatvorenici iz Bugarske i Grcke, americki i engleski placenici itd.. A niposto se nesmije zanemariti domaci srpski fanatizam, odnosno odredi cetnika iz Sumadije kao isire. Oni su isto tako bili jako kreativni kada se radilo o istrebljenju hrvatskoga stanovnistva.

SAD, koje su ubrzo prihvatile njemacki pristup situaciji na Balkanu, ignorisale su nedavnu istoriju nasega podrucja i ponudile jednostavno objasnjenje za borbe koje su sada bjesnile i u Krajini. Pomocnik drzavnog sekretara SAD-a, Richard Holbrooke, koji je prve godine rata u Jugoslaviji proveo kao ambasador SAD-a u Njemackoj, objasnjava zvanicni stav Amerike:

” Srbi su zapoceli ovaj rat. Oni su pravi uzrok.”

Da istina je da su ekstremni Srbi bili uzrok ali samo jedan od uzroka zapletene geo-politicke situacije za koju su uglavnom neduzni civili platili svojih zivotima.

”Uzrok sukobima u Krajini je bio to sto su Srbi u Hrvatskoj i van nje jos uvjek imali ziva sjecanja na ono sto se desilo od ’41. do ’45. kada je Hitler napravio marionersku drzavu NDH. Ljudi su se sjecali uzasa. Stotine hilada ubijenih ili masakriranih. Kada je Hrvatska proglasila nezavisnost i izglasala ustav u kojem, u vrijeme, nije bilo nikakve zastite za ne-hrvatsko stanovnistvo u Hrvatskoj, jasno je bilo da su posebno Srbi bili zabrinuti zbog toga.”
Lord Karington

Od pocetka je krivica bacena na one koji su se najvise vrtili u medijima, neobracajuci paznju uopce na istoriju i zamrsenost situacije. Stari flashback-ovi su se vratili ( da podvucem to se odnosi na sve narode) istorija krvolocnoga Balkana se vratila. Zasto je to tako ispalo?

Svijet je video JNA na strain Milosevica. To je bilo u potpunosti tacno, samo sto to nije bila JNA. JNA je ociscena od svih ne-srpskih faktora koji bi iznutra mogli osporiti “odbranu” Srpskoga naroda koji je citiram iz jednog od Milosevicevih govora “ Na rubu propasti”.

Milosevic se lose proslavio na Kosovu. Neredi koji su rasturali Kosovo krajem 80-tih su ustvari postavili temelje za raspad federacije. Milosevic koji je dosao kao ”poslanik” SKJ na Kosovo gotovo momentalno se postavio na stranu ugrozenih Srba (Srpska verzija nacionalistickoga komuniste). Nasuprot njemu nalazio se dotadasnji ambasador SAD-a u Becu, Waren Cimerman.
1989. komunikacije izmedju njih dvojice ozbiljno su naruseni, a sibolizovalo ih je neprijateljstvo Milosevica, novoga predsjednika Srbije, i Warena Cimermana.
Dosavsi iz Beca, gdije se bavio ponajvise pitanjima o ljudskim pravima, Cimermanova prva akcija je bila odlazak na Kosovo, gdije je odman prihvatio stavove Albanskih separatista, zbog njihove ugrozene zivotne situacije. To je naravno duboko uvrijedilo Milosevica koji je momentalno prekinuo sve prijateljske odnose sa SAD-a.
U ovome trrenutku je dobro napomenuti da su nas dosli spasaviti stranci od nas samih. I to ne bilo koji stranci, vec oni koji nisu ni uradili svoju zadacu prije svega. Dijeliti Kosovo ili bilo koji drugi region na podrucju SFRJ, nije moguce upravo zbog zapletenosti geo-politicke situacije. Podrucje Jugoslavije moze opstati samo kao federacija. Samo tako se moze izbjeci nepravda, krvoprolice i ekzodus.
Primjer Kosova. Za Srbe koji su tu zivjeli os 7.stoljeca, Kosovo je bila kolijevka njihove kulture ( njihov Jeruzalem ako hocete), mijesto njihovih najsvetijih manastira. Za bilo koga koji zeli razumjeti to podrucje treba shvatiti istorisku zapletenost podrucja. Srbi su kako sam naveo tu bili od 7. stoljeca. U 19. su ih istjerali Albanci. Zatim su Srbi istjerali Albance oko 1904, Albanci su se ponovo vratili tokom pocetkom II. Svijetskoga rata I otjerali Srbe uz pomoc Talijana ( Albanija je pripadala velikoj Italiji zajedno sa Abesinijom, djelovima Grcke, Crne Gore, Dalmatinskih otoka i Istre).

Zapad ovde krivi najvise Tita koji je, kako oni tvrde, zaustavio povratak Srpskih izbjeglica na svoja ognjista i samim time su Srbi izgubili vecinu stanovnistva. To je sasvim netacno. Svi koji su se zeljeli vratiti su se vratili ali je jedan broj ostao naseljen u drugim djelovima Srbije zbog boljeg prosperiteta i razvoja. Tito je ustavom iz 1974. dodjelio Kosovu status autonomne pokrajine u sastavu Srbije, da bi se situacija smirila odnosno da bi svi bili zadovoljni, ali je ta autonomija izuzetno zloupotreblivana os strane Titovih albanskih komunistickih kadrova koji su ohrabljivali nasilje nad srpskom populacijom. Zivot za srpsku manjinu je bio izuzetno tezak. Albanci su insistirali na etnicki cistom Kosovu i narocito u oblastima u kojima je vec bilo malo Srba. I srbi su to nazvali etnickim ciscenjem sto je to ustvari i bilo.
Ovo je manje vise citat engleske istoricarke koja objasnjava situaciju na Kosovu kroz istoriju. Vrijedno je spomenuti da je knjiga iz koje gospodja citira ili govori, je finansirana od strane njenog dugogodisnjega prijatelja Njegovoga Kraljevskoga Visočanstva Prestolonaslednika Aleksandra, Glave Kraljevske porodice Jugoslavije, ili obicnim rijecima predstavnika truloka i kapitalisticko/monarkistickoga jugoslavenstva davno umrloga i zakopanoga. Samim time nezelim vise spominjati situaciju na Kosovu, upravo zbog ne adekvatnih ili objektivnih radova ili spisa na koje bih se mogao oslanjati kao dokaz, kao i zbog zapletenosti istorije tog podrucja gdije se nemoze naci pobjednik i gubitnik, gdije su svi gubitnici. Kosovo je spomenuto ovdije, zato sto je upravo Kosovo ili razvoj situacije tamo doveo do uzdizanja Milovecica i rasta njegove moci.

1989. Milosevic se pojavio kao glas srpskoga naroda, odnosno srpskoga nezadovoljstva oko Kosova. Zeleci da ojaca svoju politicku bazu, Milosevic je drzao svoje dobro poznate govore o nebeskome narodu i snazi njihovih saka sto se naravno odnosili i na Srbe u Hrvatskoj i BiH. On je u svome politickome pohodu bio podpomognut ”kompetentnim” kadrom, odnosno ljudskim slajmom iz Hercegovine kao Seseljom ( koji tvrdi da tamo gdije su Srbi to je Srbija), Draskovicem i naravno ”ratnim herojem” Karadjicem. (ovdje isto tako vrijedi spomenuti da najgori i najkrvolocniji ljudski slajm na podrucju Jugoslavije potice iz Hercegovine. To vrijedi i za Hrvate i za Srbe i za Muslimane. Postoji stara izreka u narodu ”cuvaj se turcina iz Stoca, skutora iz Dolca i vlaha sa Sokoca” naravno cast izuzetcima kao neljudskim vampirima sa Sumadije i iz Dalmacije koji s vremena na vrijeme iznenade, svojom krvolocnoscu, i ove iz Hercegovine)

Milosevic je po prirodi politicki opertunista, voljan da obezbijedi vojnu pomoc Srbima u Krajini i BiH, sve dok je to odgovaralo njegovome uzdizanju na politickoj sceni ili dok je to podpomagalo negove politicke ciljeve. Naravno ta je pomoc obezbjedjena pod zastavom JNA da se svijetu pokaze da separatisti hoce podijeliti nasu otadzinu i da JNA brani neduzno stanovnistvo koje se naslo na nicijoj zemlji, odnosno ”Srpskoj zemlji” ako pitate Seselja i odnosi se na srpski narod. Svijetski mediji nisu posvecivali puno vremena interviuisanju tih, navodno, pripadnika JNA koji su iz nekoga cudnoga razloga pricali uglavnom vlaski, ruski i francuski ( izleda da su i ruski i francuski jezici jugoslovenski dijalekti ili su, alo pitate Seselja, i Rusija i Francuska ustvari Srbija cim tamo ima Srba. A moze biti da je jedina kasarna JNA bila u Nisu ili sta ja vec znam).

Manevri Srpskoga lidera su samo produbili kaos koji je pratio raspad Jugoslavije. Warner Cimerman i njegov tadasnji sef, Lorens Igelberger, su uglavnom ignorisali provokacije separatista u Sloveniji i Hrvatskoj, koji su podpomognuti Njemackom i Austrijom, i svoju paznju usmjerili isljucivo prema ”nevinom” i ”neduznom” Milosevicu i njegovoj bandi hercegovaca i sumadinaca. Opce je poznato da su ta dvojica ”velikih politicara” i ”iskusnih pregovaraca”, da nezaboravim ”pravednih i jako pametnih” ( Cimerman i Igelberger) usvojili glediste da Srbe treba kriviti za sve dok se krivnja trebala podijeliti od pocetka naravno sa Srbima a naravno i sa njihovih kolegama 300 i 500 km zapadnije. Isto se odnosi na americke medije kojima nije bilo u interesu baviti se istoriom ili zapletenom geo-politickom situacijom, vec u interesu prodati svoje vijest nebitno sta je istina u svemu tome.
Bacajuci citav fokus na Milosevica sasvim je skrenuta paznja sa uloge koju su igrale zapadne sile, koje su rat koji se mogao izbjeci, ucinile izvjesnim. Iako Milosevic nosi titulu arkitekta naoruzanih sukoba u Jugoslaviji, opce je poznato da su prve metke ispalili Kucanovi i Tudjmanovi separatisti, podrzani i naoruzani od strane Njemacke i Austrije.


Samo zajedno smo jaci.

walter Offline



Beiträge: 139

28.06.2010 07:55
#9 RE: RE:Saznanja sa svih strana. Prilog drug Vede antworten

Es gibt Menschen die sind sich der weltsituacion bewust. Es gibt Menschen die sind wie Schafe, für die ist es wichig das sie "Heu" haben. Sind Sie ein "Schaf" oder sind SIe ein Mensch dem die Weltsituacion bewusst ist??

Wenn Sie kein Schaf sind, bemühen sie sich das die Welt besser wird.

Valter

Samo zajedno smo jaci.

SFRJ4ever »»
 Sprung  
Samo zajedno smo jaci, nezaboravite to. Nasi narodi i njihova sudbina su vezani, dali mi to zeleli priznati ili ne,zato je u interesu svih nas, da se slazemo i medjusobno saradjujemo,na taj nacin cemo vratiti nase dostojanstvo na onaj nivo na kom zasluzuje biti. Secajte se prosloga i koracajte smelo ka boljoj buducnosti,zajedno. Walter.
Xobor Erstelle ein eigenes Forum mit Xobor