Sie sind vermutlich noch nicht im Forum angemeldet - Klicken Sie hier um sich kostenlos anzumelden  
D I S K U S I O N I F O R U M SFRJ4ever Sve u vezi SFRJ pisite na ovom Forumu. Ako ste primetili sve republike imaju svoj diskusioni forum,tako mozete sve teme konkretno da piste u onom delu koji pripada uz odredjenu republiku.
Sie können sich hier anmelden
Dieses Thema hat 5 Antworten
und wurde 614 mal aufgerufen
 Radnici i njihova prava
JugoHrvat Offline




Beiträge: 160

25.01.2005 21:26
PRAVO NA RAD I ZIVOT antworten

"TRI STRAŠNE RIJEČI:TI SI OTPUŠTEN!"


"Gotovo nema čovjeka u SAD-u,koji nije prošao,bar jednom u životu,kroz taj bolni i ponižavajući proces čije su nus-pojave(posljedice,konzekvence):mentalna glavobolja i vrtoglavica,klecanje koljena,hladan znoj u leđima i panične misli-kao ću platit račune(kako kaže jedna francuska izreka:

"U kapitalizmu je rashod stalan,a prihod neizvjestan!")oduzet će mi kuću,djeca neće ići na koledž..."

"NEMA SENTIMENTALNOSTI NI OTKAZNIH ROKOVA"

"Samo u protekle tri godine,25 milijuna Amerikanaca je čulo te strašne riječi:"You are fired!",ali bez TV kamera,obožavatelja i popularnosti!

Amerikanci prosječno ostaju na jednom poslu 7 godina,bilo da daju otkaz ili bivaju otpušteni.

To je,jednostavno,stvarnost,teško zamisliva za naše pojmove(kao što se prosječno i sele bar 6-7 puta u životu u potrazi za poslom),do danas.

Ako vi dajete otkaz,pristojno je i poželjno da date kompaniji 15 dana otkaznog roka-da završite sve započete poslove,pospremite kancelariju i date vremena poslodavcu da nađe zamjenu.

Iako najčešće napuštate posao zbog problema-mrzite šefa,idu vam na živce kolege,mimoišlo va je obećano i zasluženo unapređenje,malo ste plaćeni i ne vidite šansu za napredak-svakako nastojite da se sa svima rastanete u najvećoj ljubavi.

Premda ste godinama sanjali o trenutku kada ćete im napokon na kraju sve sasuti u lice,reći kao su glupi i bezobrazni i nezahvalni za vaš trud,ustvari im podijelite komplimente i izljubite se kao s najbližima.

Jer,kad budete tražili novi posao,prije nego što vas primi,budući šef će prvo nazvati prijašnju tvrtku i podrobno se raspitati o vama.
I svakako ne želite da kažu išta ružno jer o tome ovisi vaš posao

Međutim,ako firma otpušta vas,nema nikakve sentimentalnosti,uvijanja i otkaznih rokova.

Otpuštanja se obično obavljaju petkom,na kraju radnog vremena.

Baš kad ste sretni što završava naporni radni tjedan,kad jedva čekate da izletite preko vrata i zaboravite bar nakratko "američku mašinu za mljevenje mesa"(poslovni svijet),pukne bomba koja vas uništi mnogo više od jednog vikenda.

Obično negdje kod izlaznih vrata,kad ste već u kaputu,kao "slučajno" vas presretne šef i pozove u svoju kancelariju,samo da vam nešto kaže.

Poslije 5 minuta izlazite nezaposleni i preneraženi nitko od dugogodišnjih kolega dugo neće ni znati da tu više ne radite.

Nema druženja poslije radnog vremena,u ponedjeljak ili utorak će misliti da ste bolesni,u srijedu da ste možda na odmoru,u četvrtak će vidjeti novog čovjeka za vašim radnim stolom."

"NEMA ŠANSE ZA POPRAVNI ISPIT!"

"U mnogim kompanijama,naročito ako rade s povjerljivim podacima(financije,kompjutorski programi,inovacije,znanost,politika...),otpušta se na prepad(kao da ovo petkom nije bio prepad!).

U bilo koje doba dana priđe vam šef u pratnji čuvara(koji je po prirodi posla naoružan).

Tu vam,na licu mjesta kaže:"You are fired!"("Ti si otpušten!") i onda se obojica ne odmiču dok vi panično skupljate osobne stvari.

Prate vas do izlaznih vrata da budu sigirni da ste napustili zgradu i sjeli u svoj automobil.

Ovaj brutalni i teatralni postupak se obajšnjava razlogom da u ljutnji ili iz pakosti ne ukradete neke važne podatke ili da jednostavno nešto ne pokvarite u kompjuterima.

Godine radnog staža,kvalifikacija i dobri odnosi s kolegama i šefom nisu ni jednog trenutka garancija da ćete sutra imati posao!

Amerikanci se tradicionalno uvijek osmjehuju,naročito na radnome mjestu,svi moraju izgledati sretni i nasmijani,tako da ni po čemu ne možete naslutiti što vam se sprema i što je možda odlučeno još prije pet dana.

A razlozi za otpuštanje su vrlo "kreativni."

Naravno,prvi i logični je-"slabi poslovni rezultati",pogreška(rijetko imate šansu za popravni!),aljkavost,jednostavno-ako ne obavljate svoj posao po kriterijima savršenstva(a vaše plaće,s druge strane su nesavršene!)

Ali,tu su i finese(cake,detalji).

Ni jednog trenutka ne smijete izgledati da nemate što raditi(ako ništa drugo,prevrćite papire,slažite ih i preslažite).

Neki "naši" nacionalni običaji-čitanje novina na radnome mjestu,ispijanje kave i razgovor,plaćanje kućnih računa ili ljubavni telefonski razgovori(li svađe)totalno i apsolutno su nezamislivi".

"ZAMJENA ZA SVAKOGA ČEKA PRED VRATIMA"

"Moj prijatelj Michael je nedavno otpušten s mjesta šefa financijslog odjela,poslije 18 godina,jer je primijećeno,od stane "solidarnih" kolega da je tri dana zaredom obavljao više od 5 privatnih telefonskih poziva?!

Samantha je dobila otkaz dva dana prije Božića,jer se nije dovoljno osmijehivala i odavala je dojam da nije sretna i raspoložena na poslu?!

Najopasniji su godišnji odmori i bolovanja.

Na ovom poslu obično imate jedan tjedan odmora i pet dana za bolovanje,ali ih možete iskoristiti poslije cijele godine rada(bez izostanka!).

U konkurentnoj i ekonomski nestabilnoj američkoj svakodnevici,ljudi se teško odlučuju i na nekoliko dana odmora iz straha da će tvrka shvatiti da može bez njih(tada se otpuštanja obično obavljaju u ponedjeljak ujutro,kad dođete preplanuli s cijela tri dana odmora i prije nego što dođete do svog stola).

Po zakonu,trudnica ima pravo na samo 12 tjedana(3 mjeseca!)neplaćene odsutnosti?!

Međutim,jako malo žena se usudi toliko dugo ostati s novorođenom bebom.
Nije nimalo neobično ako se pojavi na poslu poslije samo deset dana!

Produktivnost američkog kapitalizma,zbog svih ovih razloga,je dovedena do perfekcije(savršenstva).

Radnika treba iskoristiti do maksimuma i nema milosti ni razumijevanja ni za najmanji propust!

Utrka za dolarom,ne poznaje pojedince,neće ni da čuje za patetične(jadne)obiteljske sudbine i neće tolerirati ni trenutak predaha ni ljudske slabosti.

Na jedno radno mjesto se prosječno javlja 300-3000 kandidata i poslodavac i radnik su itekao svjesni činjenice da zamjena za svakoga upravo čeka pred vratima.

"Naša" izreka:"Ne mogu me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi"totalno je neprimjenjiva u SAD-u-jer,tamo,jednostavno,nitko nikada i nema šansu,pokazati koliko malo može raditi,a to dolazi i kod nas u Ex Jugu i EU!"


IZ CHICAGA ZA "SLOBODNU DALMACIJU"

BILJANA WILSON

JugoHrvat Offline




Beiträge: 160

25.01.2005 21:30
#2 MARIE-FRANCE HIRIGOYEN:"MORALNO ZLOSTAVLJANJE"(DIJELOVI KNJIGE!) antworten

MARIE-FRANCE HIRIGOYEN:"MORALNO ZLOSTAVLJANJE"(DIJELOVI KNJIGE!)


"Nastrani pojedinac je stalno nastran;on je prikovan uz taj način odnosa prema drugome i sebe ne dovodi u pitanje.

Čak ako njegova nastranost neko vrijeme prolazi neopaženo,izrazit će se u svakoj situaciji u kojoj će sudjelovati ili prepoznati svoj dio odgovornosti jer svoje ponašanje ne može dovesti u pitanje.

Ti pojedinci mogu postojati samo ukoliko nekoga "unište":oni moraju poniziti druge da bi pribavili dobar glas i da bi tako stekli moć jer su želji divljenja i odobravanja.

Oni nemaju ni sažaljenja ni poštovanja prema drugima budući da ih se odnos ne tiče.

Poštivati drugoga znači smatrati ga ljudskim bićem i prepozanti patnju koju mu nameću.

Nastranost zasljepljuje,zavodi i zastrašuje.

Ponekad zavidimo nastranim pojedincima jer ih zamišljamo kao nositelje neke više sile koja im omogućuje da uvijek budu dobitnici.

Zapravo,oni znaju prirodno manipulirati,što u poslovnom svijetu i svijetu poltike izgleda kao uspjeh.

Jednako tako ih se bojimo jer nagonski znamo da je bolje biti s njima nego protiv njih.

Najviše se divimo onomu koji najviše uživa i najmanje trpi.

Bilo kako bilo,činimo malo u slučaju njihovih žrtava koje izgledaju kao slabe i ne odveć lukave i ,pod izlikom poštivanja slobode drugoga,ostajemo slijepi za njihova teška stanja.

Zapravo,današnja tolerancija sastoji se od neuplitanja u djela i stajališta drugih osoba,pa čak ako nam se ta stajališta i djela čine odvratnima ili pak moralno kažnjivima.

Isto tako,nečuveno smo popustljivi prema lažima i manipulacijama moćnih ljudi.

"Cilj opravdava sredstvo!" još je u srednjem vijeku rekao Talijan Niccolo Machiavelli.

Izgubili smo moralne ili religiozne granice koje su sadržavale neku vrsu zakonskog vladanja i koje su nam mogle kazivati:

"To se ne radi!"

Ljutimo se tek onda kad se događaji koje mediji napušu i rastežu pojave na javnoj pozornici.

Moć ne izlazi na vidjelo i prebacuje svoje odgovornosti na ljude kojima je upravljala ili pomagala.

Perverznost ne proizlazi iz psihijatrijske smetnje nego hladne racionalnosti spojene s nesposobnošću da se drugi smatraju ljudskim bićima.

Određeni broj tih nastranih osoba počinjanju krivična djela za koja im se sudi,ali većina se služi svojim šarmom i svojim sposobnostima prilagođavanja da bi sebi prokrčila put u društvo,ostavljajući iza sebe ranjene osobe i opustošene živote.


Prepoznajete li kapitalizam i "naše" tajkune i političare i njihove "duševne boli" u ovome?!


Ima bezazlenih manipulacija koje kod žrtava ostavljaju samo trag gorčine ili stida što su bile prevarene,ali ima i mnogo težih manipulacija koje zadiru u sam identite žrtve i koje su pitanja života ili smrti.

Treba znati da su nastrane osobe neposredno opasne za svoje žrtve,ali posredno i za okolinu,dovodeći do gubitka njezinih obilježja i vjere u mogućnost slobodnijeg načina mišljenja na štetu drugoga.

Prijetnja nezaposlenosti dopušta upotrbu drskosti i cinizma kao načina upravljanja.

U sustavu žestoke konkurencije,hladnoća i krutost postaju pravilo.

Natjecanje se,ma kakva se sredstva koristila,smatra zdravim,a gubitnici se odbacuju.

Osobe koje se boje suočavanja ne koriste se izravnim postupcima zadobivanja moći.

Manipuliraju s drugim na podmukao ili sadistički način kako bi postigli njegovu pokornost.

Tako ističu svoju vlastitu sliku isključujući drugoga.

U takvom kontekstu osoba željna moći može se koristiti zbrkom u okolini,uništavajući bez ikakve kazne svoje moguće suparnike.
Samo osoba koju poduzeće ne nadzire može bez ikave kazne manipulirati i uništiti druge osobe kakobi osvojila ili zadržala vlast.

Neka su poduzeća "tlačila za limun".

Diraju osjećajnu žicu,iskorištavaju svoje osoblje zahtijevajući uvijek više,pokazujući se u najboljem svjetlu.

Kad zaposlenik,već iskorišten,više nije dovoljno unosan,poduzeće ga bezdušno "oslobađa".
Svijet rada je iznimno manipulativan.

Od zaposlenika se traži predanost poslu dušom i tijelom.

S jedne strane,od njih se previše zahtijeva sa svim posljedicama stresa koje iz toga proizlaze,s druge pak,nema nikakva priznavanja njihovih napora ni njihove osobe.

Oni postaju zamnjenjivi pijuni.

Uostalom,u nekim se poduzećima radi tako da namještenici ne ostaju dugo na istom mjestu kako ne bi mogli steći previše iskustva.

Stalno ih se drži u neznanju i podčinjenosti.

Svaka originalnost ili osobna inicijativa smeta.

Nasuprot tom "postvarenju",toj robotizaciji osoba,većina zaposlenika u privatnim tvrtkama osjećaju se preslabima da bi učinili nešto drugo osim unutrašnjeg prosvjeda i pognute glave u očekivanju boljih dana.

Ima više načina za uklanjanje zaposlenika koji smeta,čak ako mu se ništa ne može predbaciti:

1)restrukturiranje službe dovodi do ukidanja njegovog radnog mjesta:tada ga se može otpustiti i ekonomskih razloga.

Uskraćivanjem svake odgovornosti i svake izobrazbe uništavaju se zanos i motivacija.

2)zadaje mu se teška zadaća i traže se njegove slabosti pa ga se zatim otpušta zbog pogreške.

3)može ga se psihološki zlostavljati da bi ga se uništilo,i zašto ne,dovesti do toga da sam dade otkaz.

Poslužiti se slabostima drugoga postupak je koji se uobičajeno rabi,čak vrednuje u poslovnom svijetu kapitalističke ekonomije i politike.

Umišlja se uspjeh "u košari morskih rakovica" ili "u svijetu morskih pasa".

Ipak,ekonomske posljedice zlostavljanja za poduzeće nisu nezanemarive.

Pogoršavanje radnog ozračja ima za posljedicu značajno smanjivanje djelotvornosti ili dobiti skupine ili neke radne ekipe.

Upravljanje sukobom postaje glavna preokupacija napadača i napadnutih,a ponekad čak i svjedoka koji više nisu usredotočeni na svoje zadaće.

Gubici za poduzeće mogu tada poprimiti velike razmjere,s jedne strane smanjenjem kakvoće rada i s druge,povećanjem troškova prouzročenih izbivanjem s radnog mjesta.

Ljudska mašta je neograničena kad je riječ o tome da se kod drugoga uništi pozitivna slika koju on o sebi gaji:tako se prikrivaju vlastite slabosti i postavlja u nadmoćan položaj.

Oduvijek je bilo ljudi lišenih obzira,račundžija i manipulatora za koje je cilj opravdavao sredstva,ali današnji porast nastranih djela u obitelji i u poduzećima pokazatelj je egoizma koji dominira našim društvom.

U sustavu koji funkcionira po zakonu jačega,lukavijega,snalažljivijega,pokvarenijega...kraljuju perverzne osobe.

Kad je uspjeh temeljna vrijednost,čestitost i poštenje se pokazuje kao slabost,a perverznost u kapitalizmu poprima izgled spretnosti.

Brojni moćnici li političari koji bi mladima mogli poslužiti kao pri mjeri ne prezaju i ne biraju sredstva kojima uklanjaju suparnike(doduše ne fizički več ekonomski i psihološki općenito) ili se održavaju na vlasti.

Neki zbog "državnih razloga" ili "vojne tajne" zlorabe svoje povlastice,koriste se psihološkim pritiscima kako bi zaštitili svoj privatni život.

Drugi se bogate zahvaljujući zakulisnim prekršajima,zlorabeći društvena dobra,služeći se lukavštinama ili poreznom prijevarom.

Korupcija je postala opće rasprostranjena.

Zapravo,da bi se nekoga psihološki vezalo,dovoljno ga je uvući u laži ili kompromise i učiniti ga sukrivcem perverznog procesa.

To je sam temelj djelovanja mafije ili totalitarnih režima.

Perverzne narcisoidne osobe se vrlo dobro snalaze i u obiteljima i u poduzećima ili državama,pripisujući drugima poraz koji su one skrivile da bi se nametnule kao spasitelji i tako preuzele moć.

Da bi se tu održale,dovoljno im je zanemariti skrupule.

Povijest nam je pokazala takve ljude,koji odbijaći prepoznati svoje pogreške,ne prihvaćaju svoju odgovornost,barataju lažima i manipuliraju stvarnošću kako bi izbrisali tragove vlastitih nedjela.".


Prepoznajete li u ovome zadnjem pasusu Miloševića i Tuđmana,ali i mnoge druge znane i neznane zlikovce?!


"Loša riječ može ubiti ili poniziti,a da se ruke ne uprljaju.
Jedna od najvećih životnih radosti-poniziti svoje bližnje"


PIERRE DESPROGES

JugoHrvat Offline




Beiträge: 160

25.01.2005 21:32
#3 MICHAEL MOORE:"FAHRENHEIT 9/11" antworten

"Kapitalisticki sustav razara sve pred sobom,od pojedinca,do država.

Sve se krece u interesu kapitala i mi možemo samo gledati i raspravljati o tome kako je to loše("Psi laju,a karavane prolaze!").

Demokracija je isto jedan od mehanizama kojima se služi kapital.

Da li je npr. "moj" zastupnik u parlamentu stvarno zainteresiran za moje privatne i osobne probleme(možeš mislit)ili samo gleda vlastiti probitak?

On izglasava zakone koji mi baš ne koriste,ali su vrlo zanimljivi korporacijama i krupnom kapitalu.

Nije to samo ex jugoslavenska prica,to je demokracija u kapitalistickom okruženju,bez morala i ogranicenja.

Amerikanci imaju jedno cudovište s dvije glave-dvije stranke-umjerene kapitaliste(demokrate) i one radikalne(republikance) veli Michael Moore(autor dokumentarnog filma "Fahrenheit 9/11 u kojem žestoko napada Busha!);u Iraku i Afganistanu se,kao,pokušava uvesti demokracija(kako Ameri vele)kao zbog slobode,a ne kontrole resursa(malo sutra!)"

JugoHrvat Offline




Beiträge: 160

25.01.2005 21:34
#4 TONCI KUZMANIC-SOCIOLOG S(A) MIROVNOG INSTITUTA U LJUBLJANI antworten

"Globalizacija je ono što se ozbiljuje kroz tzv.jedno-petinsko društvo,u kojem jedna petina ima dovoljno novca,posla,rada...,a gdje su cetiri petine ljudi suvišne.

Ne da nemaju novca,nego ni rada nema.

Ne samo da su te cetiri petine suvišne sa stajališta odgovarajuceg života,nego i sa stajališta rada.

Postaju suvišni uopce.

Ali-tu je situiran sada taj glavni problem-ti "suvišni ljudi" kojih je,recimo,cetiri petine,više ne idu na stratište,u Auschwitz,kako bi se dogodilo još u 20.st.,nego ostaju u životu.

Suvišni ljudi nisu više oni koje pobiješ,suvišni su oni koje pustiš umirati "izvan rada",odnosno koje prepustiš bolestima,životu pred TV-omi holesterolskoj bombi za dolar dnevno i samoubojstvima...

Mislim da je Hrvatska dobro upoznala taj fenomen zadnji desetak godina u kojima "nije bilo rada"!


TONCI KUZMANIC

SOCIOLOG S(A) MIROVNOG INSTITUTA U LJUBLJANI

walter Offline



Beiträge: 139

27.01.2005 08:09
#5 RE:Pravo na rad antworten

Postovani druze JugoHrvat,
zastrasujuce,ali istinito.
Ovaj tekst bi trebalo preneti na sve druge internet stranice kako bi sto veci broj ljudi procitalo sta im se priblizava u skoroj buducnosti.

Najzalosnije od svega je cinjenica da radnicka klasa ili nije u stanju da shvati ovu celokupnu situaciju ili je toliko zatupljena kapitalistickim "bombonama" i povrsnosti da nezeli da reaguje.

To je ono staro pravilo,zabole me, mene nije pogodilo.Samo sto vecina zaboravlja, ono sto se nije danas desilo,moze vec sutra da se desi.

Zajedno smo jaci.

Walter
Samo zajedno smo jaci.

walter Offline



Beiträge: 139

06.03.2005 06:25
#6 RE:Pravo na rad antworten

Radnicka klaso probudi se.
Svest svakog pojedinca odlucuju o njegovom polozaju u drustvu.Oni koji nisu u stanju da se bore za svoja prava,ce ceo zivot ziveti kao ovce. Dali vi to stvarno zelite?
Informiste se, usporedjujte i samo ce vam se kazati.
Kriza u EU,pokazuje da nijedna zemlja,pa ni jedna unija nije postedjena problema svih vrsta.Drustvo u kome je radnicka klasa zapostavljena, je siromasno drustvo,ma da imalo i velike limuzine,jer nije sreca u nebitnim stvarima kao sto je kapitalisticki sistem progurao na povrsinu,bit i sustina jednog drustva, je sreca porodice,svakog pojedinca,nase dece.
Procitajte novina,pa ce vas jeza protresti kada konstatujete koliki je broj zloupotrebe dece u kapitalistickim zemljama,koliki je broj nasilja u porodicama,koliki je broj prostitucije,narkomanije.......................
Pa zar su to odlike jednog sretnog drustva?
Demokratija????????????????????????
Najdemokratskija drzava na ovoj zemaljskoj kugli i blizoj okolini je bila SFRJ.
Nabujala birokratija je postala sve jaca i pozelela da se zdruzi sa zapadnom,sjaj spolja,a beda iznutra.
Dali mi to zelimo?
Razmislite dobro i informiste se,pa napisite sta vi mislite o tome.
Walter.

Samo zajedno smo jaci.

 Sprung  
Samo zajedno smo jaci, nezaboravite to. Nasi narodi i njihova sudbina su vezani, dali mi to zeleli priznati ili ne,zato je u interesu svih nas, da se slazemo i medjusobno saradjujemo,na taj nacin cemo vratiti nase dostojanstvo na onaj nivo na kom zasluzuje biti. Secajte se prosloga i koracajte smelo ka boljoj buducnosti,zajedno. Walter.
Xobor Erstelle ein eigenes Forum mit Xobor