Samoupravljanje i akcionari

Saša Nikašinović

Svi bi hteli Knjaza, ali Knjaz se ne da. I to mu je, bar dosad, uspešno polazilo od ruke. Samoupravljanje nije mačji kašalj, a nije ni uvek neuspešno kako se to često tvrdi. Knjaz Miloš, naravno, nije samoupravno preduzeće, ali kao da jeste - nema vlasnika. Privatizovan je po starom zakonu i većinski paket imaju mali akcionari - zaposleni, bivši zaposleni i penzioneri Knjaza - s tim što država ima 40 odsto akcija. Preduzećem su formalno upravljali mali akcionari, a stvarno menadžment na čelu sa generalnim direktorom Radenkom Marjanovićem. Poslovalo se relativno dobro, plate su bile dovoljno visoke i radnicima nije padalo na pamet da se bune.
Idiličnu sliku pokvarili su, najpre, penzioneri i bivši zaposleni. Od visokih plata u Knjazu nisu imali nikakve koristi, a akcije nisu mogli da prodaju na berzi, jer je direktor Marjanović odbijao da potpiše prospekt koristeći činjenicu da zakon ne propisuje rok u kojem on to treba da uradi. Nema roka, znači može i nikad. Kad će se ta zakonska odredba promeniti - ne zna se. Penzioneri i bivši zaposleni su ipak našli brokersku kuću koja je počela da otkupljuje akcije. Tada se i država setila da bi svoj paket mogla da proda. Objedinjeni paketi akcija imali bi više od pedeset odsto i onda - ode Knjaz novom vlasniku. Za kupovinu je već počela da se interesuje i Koka kola.
Tada je smišljena dokapitalizacija. Onaj ko uđe sa kapitalom samo malo većim od 100 miliona evra, koliko prema nekim procenama vredi Knjaz, bio bi većinski vlasnik i bez kupovine deonica. Umesto mrskih stranaca u vidu Koka kole nađen je domaći čovek Divac sa kojim su pregovori počeli, pa propali. Nedavno su ponovo otvoreni s tim što je napravljena kombinacija Divac će malo dokapitalizovati preduzeće, a kupiće i akcije od države.
Ispostavilo se, međutim, da su se i drugi dosetili. Javna ponuda za otkup paketa akcija moguća je i bez onog prospekta koji direktor mora da potpiše. Balkan limitid je prvi ponudio 9. 000 dinara za akciju, a sada Delta nudi već i preko oglasa koji je izašao u subotu 10.000 dinara. Isto toliko nudi i Investicioni fond "Ešmor" Trka je još otvorena narednih petnaest dana, pa treba očekivati da će se cena još povećati. Sve je, inače, po zakonu, a preuzima se 40 odsto deonica.
Direktor Marjanović izjavljuje da bi sa takvim ponudama onaj ko kupi 40 odsto deonica imao kao najveći vlasnik kontrolni paket i mogao bi da upravlja preduzećem, a platio bi samo 35-40 miliona evra. Marjanović traži hitan razgovor sa premijerom Koštunicom i posle tog razgovora izjavljuje da će se naći neko pravno rešenje da se ponude za otkup akcija ne realizuju. Kakvo će biti to pravno rešenje, kaže on, odrediće Koštunica. I predlaže da svi koji nude otkup akcija izađu sa ponudama za dokapitalizaciju, a dobiće onaj koji ponudi više para. Potpredsednik Miroljub Labus izjavljuje da će država razmisliti da li joj cena odgovara i da li će pristati da proda svoje deonice. To je i razumljivo, ali je krajnje nerazumljivo da Koštunica, kao deklarisani legalista, traži "pravno rešenje" kojim se krši zakon.
Ili, možda, ipak, nije. Kad je u Zrenjaninu na predizbornom skupu Maršičanin obećao da će privatizacija "Jugoremedije" biti poništena nije reagovao iako tu privatizaciju može da poništi samo sud. Zasada sud nije na strani Maršičanina, a kada bi Akcijski fond i poništio prodaju deonica "Jaki 80", koja je sada vlasnik "Jugoremedije", država bi morala da im vrati sve pare verovatno čak sa kamatom, što iznosi oko 25 miliona evra. U budžetu tih para sasvim sigurno nema. Samoupravljanje je i tamo jako, a i samoupravni sindikat. Štrajkuje se najviše zbog sudskih odluka i očekuje da država nađe neko kreativno pravno rešenje. Opet, dakle, legalizam.
Na pomolu je, kako izgleda i treća afera. Merkator namerava da kupi veći paket akcija Cemarketa i odjednom je nastala velika briga - kako prodati jednu od najvećih trgovinskih firmi Slovencima. Navodno je to strateška firma. Umešala se Delta koja nudi konzorcijum domaćih firmi koje bi kupile akcije. Na stranu što se predlaže da u taj konzorcijum uđu firme koje su već u rukama stranih vlasnika kao što su Apatinska pivara, Frikom, Imlek, ali je najlepše što je na spisku i Knjaz Miloš. Država, inače, ovde ima samo 17 odsto akcija, pa ne može bitnije da utiče na ceo posao, ali biće sigurno i ovde zahteva da se nađe kreativno rešenje.
A kada smo već kod procenta akcija, zar nije dovoljno jasno da sa 40 odsto akcija država ima danas kontrolni paket u Knjazu Milošu, pa je malo čudno da direktor Marjanović ispostavlja svoje zahteve premijeru Koštunici umesto da bude obrnuto.

Samo zajedno smo jaci.

OKRUGLI STOL:

Samoupravljanje i participacija

Na okruglom stolu Samoupravljanje i participacija, kroz izlaganja uvodničara i podrške auditorija dominirali su slijedeći stavovi:

- Samoupravljanje predstavlja bitan iskorak u pravcu dominacije rada, no ono je moguće samo na osnovama društvenog vlasništva, premda postoje pojedini primjeri stvaranja samoupravno organiziranih poduzća i u kapitalističkim državama (USA, Indija, Španjolska i sl.). Učesnici smatraju da je učinjena povijesna greška što je došlo do napuštanja samoupravnog koncepta u razvoju društva.

- Povijesni razvoj kapitalizma u fazi prvobitne akumulacije kapitala stvorio je antagonizam između rada i kapitala. Radnička klasa je branila svoje pozicije organizacijom sindikata i štrajkovima, a kapital je tendirao ka stvaranju velikog broja, nezaposlenih kao podloge za eksploataciju. U kasnijoj fazi, uz djelovanje stranaka socijal - demaokratskog usmjerenja stvaraju se okviri za usklađivanje odnosa i suradnje između rada i kapitala. Razvijene zemlje na toj osnovi uvode participaciju, kojom s jedne strane osiguravaju kvalitetniji interes radnika, a s druge strane čini ih suodgovornim za poslovanje poduzeća. Ukoliko, i pored participacije, dođe do nepoštivanja prava, radnicima i dalje ostaju njihova sindikalna prava zaštite. Države u kojima postoji participacija su danas najrazvijenije, sa značajnim socijalnim pravima, te pravima zaposlenih kojima utječu na poslovanje "svojih" poduzeća.

- Napuštanjem društvenog vlasništva i privatizacijom, Hrvatska se vratila u razdoblje prvobitne akumulaclje kapitala, koja se vršila kroz "divlju privatizaciju", tj. otimačinu ranije stvorenih, a ne stvaranje novih vrijednosti. U takvim okolnostima, kroz djelovanje vlasti do 1999.godine privatizacija je obogatila pojedince, ali uništila hrvatsko gospodarstvo. Ustavno definiranje participacije kao mogućnosti, a ne obveze, uz Zakon o trgovačkim društvima, te Zakon o radu, participacija je u suštini nestala kao pravo zaposlenika.

- Pobjedom SDP na izborima u siječnju 2000. godine bilo je za očekivati da će se, obzirom na socijal - demokratska iskustva u svijetu, vladajuća stranka pozabaviti uvođenje participacije, no do toga nije došlo. Naime, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, u suštini nije uveo participaciju, a obveza za izbor jednog člana nadzornog odbora u državnim i nekim drugim poduzećima, predstavlja, po našem mišljenju, puku fasadu za "participaciju". 0krugli stol je jedinstven u stavu da se kroz participaciju, mora osigurati većina zaposlenika u nadzornim odborima državnih poduzeća, te pravo veta najmanje jedna trećina članova u poduzećima u privatnom vlasništvu.

- Ekonomska politika u Hrvatskoj u ovom trenutku je opterećena značajnim problemima, koji se, po mišljenju učesnika Okruglog stola, rješava s rasprodajom najboljih poduzeća, banaka i infrastrukture, kako bi se osigurao proračun. Premda, na izgled, između ekonomske politike i participacije nema neposredne veze, konstatirano je da je u cijelosti izgubljena motivacija za rad, te da su zaposlenici u svojevrsnoj depresiji, bez budućnosti, a često i želja za preuzimanjem dijela odgovornosti za poslovanje. Smatra se da bi uvođenjem participacije bilo moguće stvoriti stimulaciju i za odlučivanje, ali i za stvaranje kvaliteta u procesu rada, te zaštitu hrvatskih interesa i u poduzećima koja su prodana strancima.

- U reviziji privatizacije je potrebno promjeniti i idejnu osnovu privatizacije. Sredstva koja su ušla u privatizaciju stvorili su u suštini zaposlenici. Država je ta sredstva dala (ili prodala) kao javna vlast, eksproprirajući ih od onih koji su ih stvarali. Jasno je da je ovakav model privatizacije propao. No, izvor neuspjeha nije samo u djelovanju tajkuna, već i u samom modelu. Stoga revizija privatizacije (koja je najavljivana a do koje ne dolazi), ako ostane na sadašnjoj idejnoj osnovici dati će iste (ili malo bolje, ali i gore) rezultate. Stoga se smatra da je potrebno uz reviziju privatizacijie uvesti i participaciju kao faktor zaštite društvenih dobara, o kojima država nije vodila dovoljno brige. Normalno, privatizacija nije "čarobni štapić", ali u svakom slučaju uz participaciju moguće je stvoriti kvalitetniji odnos rada i kapitala.

Učesnici Okruglog stola smatraju da je zbog svega iznetog participacija i u funkciji ekonomskog oporavka zemlje. S druge strane, vladajuća stranka treba da djeluje shodno dostignućima socijalne-demokracije.

PORUKE S OKRUGLOG STOLA

1.Poruka Socijaldemokratskoj partiji ( SDP): Participacija predstavlja jedno od temeljnih načela, koje je socijalna demokracija prihvatila u većini država u kojima je dominantna i provela u život. Participacija je jedno od socijalnih prava radnika i bitan čimbenik suradnje rada i kapitala. Zbog toga prihvatite i Vi u svoj stranački program participaciju i kao stranka na vlasti pobrinite se da ista uđe i u Ustav i u zakone o radu barem na razini koju su u svoj sustav ugradili njemački socijal-demokrati.

2.Poruka Saboru i Vladi Republike Hrvatske: U postojećim zakonima mogućnost participacije, koju je utvrdio Ustav nije riješena na adekvatan način. Zbog toga je potrebno i u zakone o radu i u Zakon o trgovačkim društvima ugraditi participaciju na razini najboljih europskih iskustava, kao i vlastite prakseiz vremena samoupravljanja. Predstavnici radnika na osnovi stavova iz radničkih odbora trebaju imati u državnim poduzećima nadpolovičnu većinu, a u privatnim barem trećinu članova nadzornih odbora s pravom veta. Participacija nije samo pravo radnika, već i način da se postigne motivacija radnika, te preuzimanje dijela odgovornosti za poslovanje poduzeca. Ona mora biti i sastavni dio revizije privatizacije, jer bez nje privatizacija i njezina revizija ostaju na istoj liniji - obespravljenja radnika u poduzećima koja su sami stvarali. Bez participacije teško je provoditi program stabilizacije i izlaska iz krize.

3. Poruka sindikatima: U okviru zaštite prava radnika sindikati trebaju staviti u prvi plan uz kolektivno ugovaranje, zaštitu radnih mjesta i realizaciju prava na participaciju. Participacija omogućava suodlučivanje radnika u bitnim pitanjima u trenucima donošenja odluka, dok sredstva sndikalnog djelovanja, pregovaranje, štrajkovi i prosvjedi, u suštini djeluju posteriorno, kada su odluke donesene, pa ih treba mijenjati. Lakše je spriječiti nego liječiti.

4. Poruka radnicima: Pravo na participaciju djelovanjem u radničkim odborima, te nadzornim odborima, uz zakonsku regulativu, te pravo veta na odluke koje se tiču radničkih prava, kao i poslovanja, osnova je za ostvarenje svih prava. Primjeri država u kojima participacija postoji, potvrđuju ovu tezu.

5. Poruka javnosti: Ukidanjem društvenog vlasništva prestala je mogućnost samoupravljana, a privatizacija je dobila tajkunske okvire. U strategiji gospodarske obnove i izlaska iz krize potrebno je osigurati skladno djelovanje rada i kapitala, što je nemoguće s armijom nezaposlenih i onih koji ne primaju plaće, a i s onima koji se boje otkaza. Stoga ekonomski oporavak nije samo vezan uz reviziju kriminalne privatizacije, već i uz stvaranje idejne osnove za bolje djelovanje svih subjekata. Motivacija svih čimbenika za bolji rad ima svoju podlogu i u participaciji.

Samo zajedno smo jaci.