"MLADI SOCIJALISTI ZA SOCIJALISTIČKU ALTERNATIVU!"
"U ocjeni došadašnjeg rada Mladih socijalista SRP-a,ne samo od posljednje Skupštine već od osnutka 1997.godine,treba biti samokritičan.
Jer,Mladi socijalisti,objektivno govoreći,nisu osnivali nove organizacije, re-dovito održavali sastanke,poduzimali konkretne akcije...
Nisu dovoljno živjeli političkim životom.
Ali,nadamo se,da su i Mladi socijalisti prošli svoju "dječju bolest".
Prošli su već fazu organizacije,pa onda fazu stagnacije,a valjda je ova Skupština faza afirmacije,njihov novi početak.
A sada,ukratko,kako stvari stoje s mladima u Hrvatskoj?
U posljednjih desetak godina imali smo,ajmo to tako reći,tranziciju omladine u mladež,preodgajanje negdašnjih pionira u zaglupljene tuđmanoide,potiranje starih vrijednosti iz vremena "mraka" i nametanje novih za doba "svjetlosti".
Generacije mladih prolazile su od 1990. godine,pa sve do danas proces tzv. duhovne obnove,a ustvari duhovne razgradnje,koja se,što otvoreno, što prikriveno,sistematski provodila kroz javni odgoj i obrazovanje, sredstva javnog informiranja i u svim sferama duhovnog života u hrvatskom društvu.
Ta je "duhovna obnova" sustav vrijednosti postavila naglavačke!
Vrijedenosti antifašizma,ravnopravnosti,solidarnosti,socijalne pravde zamijenila je vrijednostima fašizma,diskriminacije,egoizma,nejednakosti.
Sve ono dobro od prije sami stariji su popljuvali,a ono loše (ratno profiterstvo,mito,korupciju,pljačku i sl.) ostavili mladima za uzor.
Ako se upitamo kome je danas u Hrvatskoj najteže,odgovor će biti - mladima.
U Hrvatskoj su,doduše,od devedesetih naovamo,najviše stradali ljudi srednje životne dobi,koji su,dakako,ostali bez posla,a odmah nakon njih i mladi,za koje u ovom društvu ima sve manje posla i perspektive,jer im neka bolja perspektiva,po svemu sudeći,još skoro nije izvjesna.
Nezaposlenost je gorući problem većine stanovništva,a mladih napose.
U Hrvatskoj je gotovo četiri stotine tisuća nezaposlenih,a od toga gotovo polovicu čine mladi,koji po prvi put traže posao.
A kao što znamo,nezaposlenost za sobom povlači i druge nedaće,poput delikvencije,ovisnosti,alkoholizma i sl.
Dokazano je da nezaposlenost povećava i suicidne sklonosti (da napomenemo,u Hrvatskoj je kod mlađe populacije porastao broj samoubojstava).
Oni koji se zaposle u državnim službama ili u uspješnim javnim poduzećima,smatraju se pravim sretnicima,a oni pak koji dospiju u vlast privatnih poduzetnika,i nisu baš sretni,u neku ruku smatraju se gubitnicima.
Jer,u pravilu su izloženi različitim oblicima eksploatacije(nesigurnost radnog mjesta,rad na određeno vrijeme,neplaćeni prekovremeni rad, neuplaćivanje doprinosa,neredovita isplata plaća i sl.).
Neka stoga ne čudi,što mladi,koji god to mogu,naprosto bježe iz Hrvatske,u svijet koji pruža daleko veće šanse.
Iz Hrvatske je tako, u proteklih trinaest godina,otišlo oko 150 tisuća mladih,mahom visokoobrazovanih.
Otišlo je tamo gdje kilogram mozga ne vrijedi samo dvije marke.
Takav "odljev mozgova",koliko nam je poznato,Hrvatska nije nikad doživjela u svojoj povijesti.
Hrvatska ima samo sedam posto stanovništva s višom i visokom nao-brazbom,a našoj vlasti izgleda nije stalo da spriječi odlazak u inozemstvo onih najboljih iz te kategorije.
Mada im je poznato,da male i nerazvijene zemlje poput Hrvatske,moraju ulagati u znanost i obrazovanje daleko više od velikih i razvijenih.
No,pored toga,Hrvatska je sve starija zemlja,u kojoj čak 15,6 posto stanovništva ima iznad 65 godina života.
Posebno je ta starost izražena u selima,pa tako imamo svojevrsno "odumiranje sela",ali i u nerazvijenim krajevima Hrvatske (Lika,Banija,Kordun,Dalmatinska zagora,Gorski kotar,unutrašnja Istra, gotovi svi otoci).
Ustvari,danas jedna četvrtina Hrvatske zjapi prazna,a u tisućama naselja ostalo je samo po nekoliko starijih.
Kao posljedica teške ekonomske situacije,smanjio se,posljednjih godina, i broj sklopljenih brakova.
Tako već danas imamo čitava sela neoženjenih momaka i neudatih djevojaka.
Slijedom toga imamo onda i negativni prirodni priraštaj i veći mortalitet od nataliteta.
Pa,iako mladi i na svojoj koži osjećaju posljedice raznih duhovnih obnova i gospodarskih čuda,stječe se dojam,kao da ipak nisu previše zainteresirani za promjenu sadašnjeg stanja.
Suviše su tihi.
Uopće se ne bune.
Kada su to,pokušajmo se sjetiti,mladi u Hrvatskoj organizirali neki javni prosvjed protiv politike prethodne ili sadašnje vlasti?
Mlade je zahvatio najgori oblik pesimizma,izraženog u stavu:
"Bit će onako kako drugi odluče,a mi ništa ne možemo promijeniti.
No,upravo treba razmišljati:
"Bit će onako kako i mi odlučimo,a mi možemo puno toga promijeniti.
Jer,od političkih odluka danas ovisi sudbina nas sutra.
Ono što možemo napraviti danas,ne ostavljajmo za sutra.
Jer,sutra može biti kasno,a danas nije nikako rano.
Drugim riječima,i mi mladi moramo utjecati na promjenu sadašnje politike,ako želimo sebi i svojoj djeci osigurati bolju perspektivu.
Ali,nažalost,mladi se u Hrvatskoj ne žele baviti politikom,kao da se,eto, politika ne bavi njima.
Izrazito su apolitični slabo stranački angažirani,najveći izborni apstinenti.[/color]
U tijelima vlasti su marginalizirani,pa tako na prste jedne ruke možemo nabrojiti zastupnike u Saboru mlađe od 35 godina.
Na izbornim listama političkih stranaka su diskriminirani,jer ih se stavlja uglavnom na kraj lista.
Što se pak tiče podmladaka političkih stranaka,za koje se u javnosti slabo čuje,njima su seniori prepustili,jer im to očito odgovara,periferne stvari.
Pa ni u tim se perifernim stvarima previše ne ističu.
Eto,mladi,koji trebaju biti puni energije,kao da su puni melankolije,mladi koji trebaju biti puni optimizma,kao da su puni pesimizma.
Da je tome tako,potvrđuje i sve veća demotiviranost učenika u osnovnim i srednjim školama,pa i sve manji interes maturanata za upis na fakultete.
Recimo još,da je među omladinskom populacijom izražena podjela,uvjetno rečeno,na ljevicu,centar i desnicu.
Ljevica je prestrašena i pritajena,pa je teško reći koliko je uopće ima.
Čine je socijalisti,anarhisti,punkeri,reperi.
Neki od njih "furaju" svoj stil oblačenja,odlaze na antiglobalizacijske prosvjede,ispisuju antikapitalističke grafite i slično.
Centar je pragmatičan,oportun,a čini ga velika većina mladih.
To su oni mladi koji žive uobičajenim mladenačkim životom(zaljubljuju se, odlaze na koncerte,razmjenjuju CD-e,organiziraju tulume,surfaju internetom,dopisuju se SMS-om),a to će reći,bezbrižnim životom, uglavnom nezainteresirani za tako ozbiljne stvari kao što je politika.
Desnica je među mladima u manjini,naručito ona ekstremna,ali ne beznačajnoj.
Strogo je disciplinirana i vrlo agresivna.
Odlazi na Thompsonove koncerte i sportske utakmice,pa tamo manifestira i svoj neonacizam.
Dakle,ogromna je većina mladih u centru,s tim da se ovdje pod "centrom" ne misli samo na političku orijentaciju,već ponajprije na "apolitičku" orijen-taciju.
To je,nažalost,ona većina koja zazire od politike uopće.
I da zaključimo,kako onda stoje stvari s mladima u Hrvatskoj?
Najkraće ovako:mladi su u društveno-političkom životu marginalizirani (donekle i svojom krivnjom),u idejno-svjetonazorskom pogledu dezorjen-tirani,a u psiho-socijalnom smislu demoralizirani.
Postoji li uopće izlaz iz ovakve situacije?
Ima li još nade za mlade u Hrvatskoj?
Za Mlade socijaliste SRP-a izlaz je nedvojbeno u socijalističkoj alternativi.
Za mlade u Hrvatskoj ima nade ako što prije pobijedi socijalistička opcija.
Mladi socijalisti se,međutim,ne zalažu za socijalizam prošlosti,kakav su gradile nerazvijene zemlje u 20. stoljeću,a bio je više nego deformacija istinskog socijalizma,već za socijalizam budućnosti,koji će neminovno doći,kao odgovor na postojeće društvene odnose.
A socijalizam za nas,znači,političku,ekonomsku i socijalnu demokraciju, dakle,tzv. punu demokraciju,bez koje nema demokracije uopće.
No,Mladi socijalisti SRP-a nisu bez odgovora na aktualne probleme mla-dih u Hrvatskoj.
Naprotiv,Mladi socijalisti imaju konkretna riješenja,s kojima će izaći i na slijedeće parlamentarne izbore:
1.Treba što hitnije donijeti strategiju razvoja Hrvatske,koja će posebno, u suradnji eminentnih stručnjaka i intelektualaca,odgovoriti i na pitanje: "Kako pomoći mladima;
2.Stimulirati poreznim olakšicama i povoljnim kreditima,prioritetno zapošljavanje mladih u privatnom i javnom sektoru;
3.Pokrenuti javne radove,posebno u najsiromašnijim i najzapuštenijim krajevima Hrvatske,u koje bi se uključile različite struke i profesije,pa time i zaposlio veliki broj mladih;
4.Raspisati državni zajam,i to:za modernizaciju i informatizaciju školskih učionica,kako bi se dostigli standardi srednje razvijenih zemalja;za izgradnju studentskih domova,kako bi se omogućilo lakše studiranje što većeg broja mladih;za izgradnju stanova mladim bračnim parovima i visoko obrazovanim,kako bi se spriječio "odljev mozgova" i socijalna nesigurnost;
5.Osnovati fond solidarnosti,u koji bi svi građani RH,a po mogućnosti, i toliko nam brojna dijaspora,izdvajali za pomoć mladima određeni postotak od svojih mjesečnih primanja;
6.Iskoristiti deviznu štednju,koja iznosi 200 milijardi kuna,i za izgradnju kulturnih objekata u manjim mjestima i selima,radi podizanja kulturnog ži-vota,a u cilju sprečavanja ostajanja ljudi u njima i sprečavanja paraurbanizacije;
7Nužno provesti reformu osnovnog i srednjeg,a i visokog obrazovanja,i to iz više razloga(rasterećenje učenika i studenata od suvišnog gradiva,uvođenje novih predmeta koje iziskuje novo doba,poticanje formi kreativnog i samoinicijativnog obrazovanja,pojačati odgojnu funkciju škole,ukloniti iz nastavnih sadržaja neistinite podatke i ksenofobične poruke).
O svakoj ovoj točci moglo bi se štošta reći,ali nekom drugom prilikom.
No,jedno treba naglasiti:za bolju budućnost mladih,trebaju se boriti upravo mladi.
A bolja budućnost mladih je upravo socijalizam.
I zato,na prvoj liniji borbe za socijalizam trebaju biti mladi,oni na kojima svijet ostaje.
Tu posebnu ulogu imaju studenti kao revolucionarna snaga društva.
Poznati je filozof Herbert Marcuse još 1968. godine pisao:
"Studentska opozicija jedan je od odlučnih elemenata današnjeg svijeta.
To,doduše,nije neposredna revolucionarna snaga,ali je jedan od impulsa koji se mogao preobraziti u revolucionarnu snagu.
Zato je jedno od glavnih nužnosti strategije ovih godina međunarodno povezivanje studentskih opozicija.
Ali isto tako,treba pristupiti i jednom težem i složenijem zadatku koji iznova veže um uz revoluciju.
Intelektualni proletarijat mora naći zajednički duhovni nazivnik akcije sa suvremenim industrijskim pro-etarijatom..."
Ovo je napisano 1968.,ali pred nama je,na što upućuju zbivanja u svijetu, nova šesdesetosma,koju opet predvode mladi,mahom studenti, pripadnici anti-globalizacijskog pokreta.
I Mladi socijalisti SRP-a se također smatraju dijelom,i to onim lijevim,soci-jalističkim,tog antiglobalizacijskog pokreta.
Što se tiče samog SRP-a,mi Mladi socijalisti,kao njegov autonomni dio smatramo da bitno možemo pridonijeti njegovoj perspektivi.
Jer,bez snažnih i utjecajnih Mladih socijalista nema ni snažnog i utjecajnog SRP-a.
Mladi socijalisti,kao što je poznato,zasad nisu veliki po broju članstva,ali jesu po idejama koje zastupaju.
Po idejama,koje su možda i ispred našeg vremena.
Stoga,na kraju,recimo jasno i glasno:
"Mladi socijalisti trebaju i dalje ostati bespoštedni kritičari društvene zbilje,ali i postati nužni činilac u borbi za alternativu sadašnjoj močvari na vlasti i sadašnjoj desnici u tobožnjoj opoziciji."
FILIP ERCEG