"Dragoljub Draža Mihailović,pukovnik generalštaba vojske kraljevine Jugoslavije,nakon poraza te vojske od Talijana i Nijemaca u "travanjskom ratu" 1941.,pobjegao je u šumu gdje je organizirao gerilske snage nazvavši ih četnicima.
(naziv četnik datira još s kraja 19-stoljeća,kada su se iz kraljevine Srbije u Makedoniju ubacivali odredi dragovoljaca sa zadatkom da izvode gerilske akcije i pokreću narod protiv turske vlasti)
Mihailović i njegovi četnici su londonskim emigrantima-kraljevskoj izbjegličkoj Vladi stare Jugoslavije bili jedina nada da će jednog dana ponovno uspostaviti svoj poredak,čak su ga u siječnju 1942.imenovali,ni manje ni više,nego ministrom rata.
Kada je do Tita došao glas da se četnici navodno odupiru okupatoru,on je Draži ponudio zajedničku borbu protiv neprijatelja,što je ovaj isprva,"kao",prihvatio,ali ipak od toga na kraju nije bilo ništa.
Partizani su kroz borbu protiv neprijatelja rušili i temelje starog poretka,a Draža i njegovi četnici predstavljali su posljednje uporište kraljevine-monarhije(tzv."vojska u otadžbini)Jugoslavije.
Ta ustavno-parlamentarna monarhija na papiru,a u stvarnosti država prožeta mračnom diktaturom kralja Aleksandra Karađorđevića,bila je zemlja u kojoj je vladajuća protunarodna kapitalistička klasa od samog početka uvela režim najcrnjeg socijanog ugnjetavanja,u kojoj je radni narod,socijalno potpuno obespravljen,bio prepušten bespoštednoj eksploataciji(izrabljivanju)domaćih i stranih kapitalista i "njihovog"kapitala.
Primjećujete li sličnost sa današnjom situacijom kod današnjih državica
Iz svega navedenoga je jasno da četnici rojalista Draže Mihailovića(kao i ustaše kapitalista Ante Pavelića)i Titovi partizani nisu mogli pod istu kapu nikako
Izbjeglička Vlada u Londonu imala je moćnu propagandnu mašineriju pa su partizanske pobjede prve dvije ratne godine 2.sv.rata pripisivane Dražinim četnicima;svijet je dakle mislio da su upravo četnici časni pokret otpora u Jugoslaviji.
Čak i sovjetska propaganda,iako je znala pravo stanje stvari,iz nekih svojih partikularnih(posebnih)interesa,gradila je mit o Draži kao vođi pokreta otpora u Jugoslaviji,a tek u ljeto 1942.,kad je četnička suradnja s nacistima postala toliko otvorena da se sakriti više nije dala,Moskva je Draži i četnicima dala pravu dimenziju-kolaboracionisti(kvislinzi=sluge,izdajice).
Pojedini članovi četničkog pokreta(mnogi su prisilno u nj mobilizirani-vrijedi i za ustaše) zgroženi Dražinim nedjelima i zločinima,prelazili su u partizane,[color=red]no,oni koji su kraj rata dočekali u četničkoj odori znali su koliko je njihova uniforma natopljena krvlju nevinih,znali su da pripadnici vojske koja je s Nijemcima,Talijanima i ustašama počinila brojne zločine...
Mnoga su svjedočanstva i brojni pisani dokumenti koji govore o četničkim i ustaškim zlodjelima(pljačke,silovanja žena i djece,pokolji staraca...)i programskom temelju za genocid.
Kao spomenom na:pljačke,silovanja i klanja,zorno kazuje i depeša(brzojav,naredba) Zaharije Ostojića kojim je "regulirao" klanje u Foči riječima:"Ovo likvidiranje.ubijanje ima biti isključivo kamom-koljite jer treba štedjeti municiju".
Da je Draža od početka rata imao jasne vizije svjedoče i odrednice iz njegova četničkog programa(rujan 1941.)gdje među ostalim stoji:
"Omeđiti defacto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samosrpski živalj;posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje svježim srpskim elementom,kao naročit težak problem treba uzeti pitanje Muslimana i rešiti ga u ovoj fazi.
Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku srbiju,etničku čistu u granicama Srbije Gore-Bosne i Hercegovine-Vojvodine-Makedonije i većeg dijela Hrvatske.
Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nesrpskih elemenata te čišćenje Sandžaka od muslimanskog življa".
Naravno da ovo vrijedi i za ustaše-jedina je razlika u količini i vrsti teritorija,sve ostalo je isto,što smo,imali prilike vidjeti i 1991.
Najtragikomičnije i najapsurdnije te svakako najzanimljivije je da se otac Draže Mihailovića borio u partizanima