3. listopada - Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. kralj Aleksandar i njegova klika donijeli su niz zakona i propisa čija je svrha bila jačanje kraljeve vlasti, ostvarenje jugoslavenskog integralnog unitarizma i teror nad svim protivnicima.

Na današnji dan 1929. donesen je zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja, koji, uz ostalo, određuje novi naziv Države Srba, Hrvata i Slovenaca - Jugoslavija.
Međutim, kralj Aleksandar nije imao na umu narodne želje, već potrebu da uvođenjem jedinstvenog naziva ojača centralističko i unitarističko uređenje zemlje. To je istoga dana u Skupštini potvrdio i novi predsjednik vlade, zloglasni general Petar Živković kada je rekao: Gospodo ministri, ovom se prilikom nužno nametnula potreba da se i u službenom nazivu Kraljevine manifestira puno državno i narodno jedinstvo. Zbog toga će naša kraljevina ubuduće nositi naziv Kraljevina Jugoslavija. Ovaj naziv ne samo da obilježava puno državno i narodno jedinstvo nego i simbolički izražava ideju pune jednakosti i ravnopravnosti i bratstva nas Slovena na jugu: Srba, Hrvata i Slovenaca. Riječi Petra Živkovića zvučale su krajnje lažno i ironično. Jer šestosiječanjska diktatura nije donosila ništa od toga.
Slijedilo je razdoblje najtežeg terora, negiranja nacionalne posebnosti i provođenje despotskog kraljeva režima, prema kojem su svoje duboko negodovanje izražavali i mnogi građanski političari. Čak je i nekadašnji kraljev predstavnik Svetozar Pribičević morao u progonstvo. Već od prvih dana novoga diktatorskog režima počeli su krvavi obračuni sa svim slobodoljubivim ljudima. U tom razdoblju ubijeno je oko 400 ljudi, osuđeno 1500, a više tisuća našlo se u zatvorima.
Mnogima je od početka bilo jasno što je bit šestosiječanjskog režima: za njih je to bila monarhofašistička diktatura protiv koje se trebalo najodlučnije boriti.